Kažu da je 18. siječanj najdepresivniji dan u godini. I još kad se k tome doda da je početak drugog polugodišta, čovjek bi rekao da sve štima. Taman se slegnu božićno-novogodišnji dojmovi, računi i rastrošnost dolaze na naplatu. Razmišljaš što si sve napravio u prošloj godini, a nova se čini kao duboka beznadan. Koji god da su to stručnjaci rekli, ja im kažem da su u krivu. Svakome je neki dan najdepresivniji, dok je taj isti nekima najsretniji. Nekima je 18. siječnja rođendan, drugima se dijete tek treba roditi, trećima se otvorila poslovna ponuda, drugi su promijenili posao. U svakom slučaju, teško je podvući crtu i reći, e baš je taj dan najdepresivniji.
Ja bih da radije razmišljamo o tome koji je najsretniji dan u godini. Postoji li takav dan? Ako moram razmisliti, u prošloj godini najbolji dan bio mi je jednodnevni izlet na Brijune. Osim odličnog društva, nevjerojatno dobre atmosfere, vremena kao nacrtanog, Brijuni su se pokazali kao biser Istre. Zaista dan koji bih okarakterizirala kao najbolji. Cijeli kolovoz prošle godine bio je u dobrom ritmu. U svakom razdoblju potrebno je naći nečeg dobrog. Iako nam se to nekad čini nemogućim, i dalje smatram da pozitivna misao rađa i pozitivna djela. S takvim mislima sam i ušla u novu 2021. godinu. Siječanj je skoro na polovici, korona je i dalje tu, ali nekako se čini da ima svjetla na kraju tunela.
Vremena se mijenjaju. Niti jedna sekunda nije ista, a kamoli da bude neko veće razdoblje. Zato se promjenama na koje se ne može utjecati trebalo prilagoditi. Naravno, nije normalno biti socijalno distanciran od drugih ljudi, kako je to bilo prošle godine, ali smo zato naučili bolje se okrenuti k sebi i svojoj obitelji. Nije bez razloga poznata uzrečica – Svako zlo za neko dobro.
