Sa sadašnje perspektive 2019. godina ostat će nam u sjećanju kao posljednja godina lagodne slobode kretanja i istinskog uživanja u slobodnom vremenu. Pamtit ćemo ju kao zlatno predvečerje prije sumraka vremena koji je uslijedio već početkom 2020., a nastavio se u ovoj godini.
Zaraze, potresi, ograničenje kretanja, lišenost svih malih svakodnevnih užitaka kao što su putovanja, izleti, odlasci na koncerte, predstave, izložbe, na aktivnosti u udruge, sve to izbrisano je iz naše svakodnevice.
U pojedinim državama uveden je i policijski sat. Osobne slobode građana postale su progonjena zvjerka.
Nijedan virus do sada nije tako ugrozio ljudska prava i slobode kao ovaj. Autoritarni vođe država ugrabili su priliku pa koketiraju i s posebnim karantenama koji mirišu na logore u koje bi razdvojili zaražene od nezaraženih. A onda se s ovlastima manipulacija može proširiti do neslućenih razmjera.
Po kvaliteti života bačeni smo nekoliko desetljeća unatrag. Životna svakodnevica nam je značajno unazađena i pitanje je kad ćemo se i u kolikoj mjeri od toga oporaviti. Hoćemo li se prijašnjeg života samo prisjećati sa sjetom, a mlađe generacije ga neće ni upoznati. Hoćemo li vrijeme dijeliti na život prije i poslije maski, kao razdjelnicu osobnih sloboda.
Mnogo toga ljudi će zaboraviti potraje li ovo stanje još za koji mjesec. Odlazi li grljenje nepovratno u ropotarnicu prošlosti?
Hoće li se ponovno moći održavati narodne manifestacije, rad KUD-ova čuvara naše baštine. Godina dana prisilnog mirovanja zasigurno je već uzela danak. Ili se rasplinuti ili odumrijeti.
Što će biti s amaterskom kulturom? Mala mjesta postat će optužne spavaonice bez tragova društvenog života. Ni u gradovima nije ništa bolje. Dokolica se svela na ležanje na kauču i buljenje u ekrane. Na životarenje, rad, bez kulture. Odumrlost.
Jedino što nam je još dostupno je kretanje po prirodi. Šetnje su kod nas uzele maha. Nikad toliko ljudi nije šetalo kao danas jer su sve ostale ljudske aktivnosti koje služe obnavljanju duha i tijela osakaćene. Umjetnost nema biti gdje prikazana i konzumirana. Glazba uživo ne smije biti izvođena. Ekrani nisu dostojna zamjena. Virtualni svijet je surogat života. Teško je više naći čovjeka koji nije izluđen ovim načinom života.
