[layerslider id=”3″]
Vukovar je simbol Domovinskog rata i simbol otpora srpskoj ratnoj agresiji, Grad heroj u kojemu su malobrojni branitelji zaustavili daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Pokazalo se da su srca branitelja jača od čelika. Bila je to najveća bitka Domovinskog rata, a Vukovar tih dana nije branio samo sebe, već i cijelu Hrvatsku.
Herojstvo branitelja i izuzetno značenje koje je tromjesečna obrana Vukovara imala u opstanku i obrani cjelokupne hrvatske države pretvorili su Vukovar u simbol hrvatskog otpora srpskoj ratnoj agresiji.
Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza 1991. Branitelji su stalno odbijali pokušaje proboja neprijatelja, samo u napadima od 15. do 17. rujna na Trpinjskoj cesti ostalo je uništeno četrdeset tenkova i oklopnjaka. Kako se nije mogao probiti, neprijatelj je razarao grad. Branitelj Vukovara i policajac, Antun Novak iz Novakovca, tih dana zapisuje: – Zora. Ne čuju se ptice. Sablasna tišina. Počinje pucnjava, pokretanje tenkova. Sva silina čelika svalila se na Trpinjsku cestu. Granate padaju takvom silinom da se može reći da je to kiša granata. Dobro su ocijenili gdje se nalazimo. No nisu prošli…
Malo je poznato da je 26. rujna 1991., nakon oslobođenja Međimurja i sjeverne Hrvatske, u Vukovar odvezeno šest velikih šlepera oružja iz Varaždina, što je bila i zadnja velika količina oružja dopremljena u Vukovar. U tih šest šlepera bilo je i dosta protuoklopnog oružja koje se pokazalo presudnim u zaustavljanju neprijateljskih tenkova.
Kako je poznato, Vukovar je branilo oko 1800 slabo naoružanih branitelja koji nisu imali teško oružje. Neprijatelj je raspolagao s više stotina tenkova, topova, zrakoplovima i elitnim jedinicama koje su iskrvarile na Vukovaru. Zbog toga se Vukovar smatra vojnim fenomenom, izdržao je tri mjeseca i zaustavio cijele korpuse neprijatelja. Na kraju, 18. studenoga 1991., nakon što su branitelji Vukovara ostali bez oružja i potpuno okruženi, morali su predati grad.
Siniša Glavašević, čijeg se emotivnog ali jasnog govora sjećamo tih zadnjih dana opsade Vukovara, izgovara potresnu poemu o gradu kojeg više nema: – A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme rata bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Mora se reći i ovo: oko pet tisuća vojno sposobnih muškaraca napustilo je Vukovar kao “trkaći konji”, kako je to nezaboravno rekla jedna majka vukovarskog branitelja, no dodala je i ovo: – Da sam kojim slučajem muško, nikad ne bi propustila avanturu života pod nazivom Vukovar.
U borbama za Vukovar poginulo je nekoliko tisuća branitelja, a ne znaju se sudbine više od dvije i pol tisuće stanovnika grada. Na Ovčari su poubijani svi ranjenici i bolesnici iz vukovarske bolnice, što je zločin koji će hrvatski narod pamtiti vjekovima.
