Nedavno mi je na osobnom Facebook profilu iskočio status koji me podsjeća na ranije objave. Iako se uvijek nezgodno hvaliti kada i zašto sam bio u pravu, ovog se puta zaista nisam prevario kada sam obrazložio i preko ove društvene mreže zašto podržavam ulazak Hrvatske u EU. Donosim taj napisanu objavu uoči referenduma porukom: Hrvatskoj trebaju EU standardi ponašanja, a Međimurcima koji su to većinom prihvatili, šansa da mogu živjeti bolje.
“Budite za EU jer to je vaša šansa za dostojanstveno življenje koja je jedina egzistencijalna šansa za vašu djecu i unuke. Izvan EU želja su oni koji i dalje zagovaraju ono što se u našoj zemlji događalo svih ovih godina poput korupcije, kriminala, pogodovanja, nepotizma, neplaćanja poreza, posebice u turizmu i drugdje gdje se može “muljati” s kešom, odnosno ostanka u “balkanskoj baruštini” zajedno s ex-yu ekipom. Hrvatska po mnogočemu zaslužuje biti izvan toga, odnosno u savezu s Njemačkom i u društvu najboljih europskih država, a ne da nas i dalje svrstavaju u isti “balkanski koš”. Vrijeme je da Hrvatska prestane subvencionirati brodogradnju i preko nemjerljivih poticaja daljnje bogaćenje pojedinih “seljaka” i korporacija, kao i sve druge socijalne beneficije, poput nezasluženih socijalnih naknada, posebice manjinskih skupina. Pogledajte kako to efikasno rješavaju Francuska i druge zemlje, pa onda razmislite. U EU ne teče med i mlijeko, dapače, ali svima onima koji žele raditi, napredovati, bez obzira na to iz koje države dolaze, posebice mladima, te zaraditi bolju plaću nego u Hrvatskoj, otvaraju im se mogućnosti da kao ravnopravni građani bilo koje zemlje pokušaju ostvariti što normalniji život ili ispuniti životni san …“
Da, ovo nije napisano prije nekoliko dana, već pred punih osam godina. Ono što nije dobro je to što se nakon lijepog broja godina gotovo ništa nije promijenilo od napisanog u tekstu dužine tri-četvrtine kartice. Od onoga što se trebalo promijeniti nabolje nije se promijenilo gotovo ništa. Posebice u dobrom dijelu naše zemlje koji i dalje ne želi nikakve promjene, dok smo se mi u Međimurju, kao što sam već tada napisao, počeli mijenjati u mnogim stvarima koje su normalne u zapadnoj Europi, već i ranije.
Jedino je dobro što se silom prilika ugasila “rupa bez dna” subvencionirana brodogradnja u Rijeci i Puli. Nažalost, dogodilo se i ono što mnogi nisu vjerovali niti su mislili da će se dogoditi. Da će nakon našeg ulaska u EU, zahvaljujući ukidanju radnih dozvola u većini zemalja, posebice u Njemačkoj, mnogi otići tamo gdje mogu ostvariti normalniji život, nego je to slučaj ovdje.
Inače, kad se uspoređuje EU i Hrvatska, uglavnom su svim političarima puna usta boljitka za sve naše građane. Boljitak se jednostavno ne događa, a na dobitku su uglavnom samo političari, posebice oni koji su preselili u Bruxelles.
Naša država se i dalje ne želi odreći 30 milijardi prihoda kako bi konačno ozbiljno počele rasti plaće i standard građana, jer fućkaš ti brojne projekte i slično ako građani ne vide na vlastitom džepu bolje financijsko stanje.
Nikako da se ponovno počinje stvarati snažan srednji sloj građana, što nije moguće bez prosjeka plaće koja će postati standard kod privatnika od 1000 eura na više. Kod nas je u tijeku obrnuti proces gdje se tako nešto događa isključivo u javnom sektoru koji i dalje nemilice uzima novac od privatnog.
Politika kad bi htjela zaista veće plaće i bolji životni standard koji je kod nas i dalje ispod brojnih europskih kriterija, trebala bi milijarde koje idu u održavanje neefikasnih i nepotrebnih javnih sustava i tvrtki preusmjeriti poduzetnicima i građanima.
Treba nam ekspresna, puno smislenija razvojna politika, koja će donijeti toliko posljednjih godina spominjani gospodarski rast, a ne da nam političari i dalje, kao i minulih godina, nude uglavnom komunalnu infrastrukturu. Trebaju nam za početak barem strateške odrednice za svjetliju budućnost od aktualnog minimalca ili kojih stotinu kuna veće osnovne plaće.
Još je važnije da se već uhodani EU standardi koje su Međimurci odavno prihvatili poput poštenja, discipline, marljivosti i radišnosti, konačno involviraju u sve pore našeg društva i u sve krajeve Hrvatske, kao nešto što je osnovno svima, kako bi ona zaista imala nadu u svjetliju budućnost.
