Miris graha, prženih ribica i roštilja širio se ove srijede na Međunarodni praznik rada diljem Međimurja u skoro svakom malo većem mjestu. Iako su bili dugački redovi za porcije, u zraku se osjećalo dobro raspoloženje. Oni koji nisu pohodili neku od prvomajskih veselica iskoristili su slobodan dan za odlazak na mali izlet, bilo u šumu, bilo uz rijeke ili jezera. Ljudi su bili veseli, na trenutak su zaboravili na svoje probleme i jednostavno uživali u prekrasnom, sunčanom danu.

Kao da nam cvjetaju ruže u državi. Jedina novost koja se za razliku od prethodnih godina, mogla primijetiti na prvomajskim druženjima bilo je prikupljanje potpisa podrške za raspisivanje referenduma o mirovinskoj reformi građanske inicijative “67 je previše”. Kako su kazali, oni su kao i svi ostali koji su im pružili podršku Praznik rada pretvorili u Praznik demokracije.

Prvomajska druženje iskoristili su, naravno, i političari za ponavljanje svojih jednih te istih parola. Dočekani su bili ogromnim aplauzom. Čemu to, stvarno ne znam.  Naglašeno je bilo da više od pola radnika radi za plaću manju od 5 tisuća kuna, ljudi teško žive i jedva spajaju kraj s krajem te da je jedina realna politika za zaustavljanje iseljavanje stanovništva rast plaća, ništa što već i sami ne znamo. Pitanje je jedino što su učinili po tom pitanju od prošle godine kada su to slično govorili na svojim skupovima?

Približavamo se polako izborima za europski parlament pa su ovi dani bili idealna prilika da se i ti kandidati promoviraju u javnosti. Kako sam primijetila, ove izbore prati mali broj ljudi te tek pojedinci znaju nabrojiti kandidate. Širi slojevi stanovništva gube interes za politiku i ništa ih više pretjerano ne zanima što se događa oko njih. Svim njima uputila bih citat poljskog pisca Andrzeja Stasiuka na razmišljanje: “Što je veći strah nas birača, tim veće kukavice biramo. A ti gospodari straha potom će žrtvovati sve da ostanu na vlasti: nas, našu zemlju i naš kontinent Europu”.

Ostavi komentar