Rijeko je tko čuo za ukrajinsku riječ „holodomor“ ili istoznačnu rusku riječ „golodomor“. U nas se ta riječ prevodi kao gladomor.
Sama riječ je grozna jer govori o tome da netko nekoga ubija glađu. Ovih dana jedna ruska suradnica predsjednika Putina usudila se izjaviti da će Rusija izazvati svjetsku krizu gladi, kako bi se slomila Europa.
Naime, glad je najstrašnije oružje za čovjeka, a Putin želi izazvati glad na Bliskom istoku i u Africi, s ciljem da izbjeglice krenu prema Europi i „potope“ ju svojim dolascima, kao da nije dosta nevolja s cijenama energenata.
Kako je poznato, Rusija i Ukrajina među najvećim su proizvođačima žitarica u svijetu, a manjak gotovo trećine svjetskih žitarica ozbiljno bi se osjetio, pogotovo kod najsiromašnijih zemalja.
Vodstvo Europske unije odmah je reagiralo na politiku gladi, smatrajući da je to, ni manje ni više, ratni zločin. I doista je tako, povijest nas to uči. Svojevremeno je Staljin upravo gladomorom zbog prisilne kolektivizacije i oduzimanja viškova hrane poubijao glađu najmanje sedam milijuna ljudi u svojoj zemlji. Ukrajinci tvrde da je glađu ubijeno i mnogo više milijuna ljudi i to u istočnoj Ukrajini, gdje se danas vode borbe.
U stvari, fenomen gladomora već je stoljećima prisutan u staroj Rusiji, mnoge su gubernije ostale gotovo bez seljaka u ranijim stoljećima upravo zbog gladi i loše politike feudalaca. Nije slučajnost što Rusija ima deset puta manje stanovnika nego Kina, to je povijesno uvjetovano lošim politikama.
Nedavno se jedna ruska stručnjakinja za hranu hvalila da Rusija ima nebrojeno mnogo recepata s prirodnim sastojcima, tako na primjer lobodom i biljkama koje se samo u Rusiji jedu. No sve je to samo posljedica višestoljetnih gladomora i loše politike prema proizvođačima i seljacima, kako u prošlosti, tako i u dvadesetom stoljeću. Stoga nije čudno što se i danas gladomor u Rusiji upotrebljava kao sredstvo za moć.
Destruktivna politika Rusije prema Europi tako je dosegla još jedan stupanj više. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća Sovjetski savez gušio je demokracije u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i drugim zemljama zbog pogrešne političke ideologije. Današnja Rusija otišla je korak dalje, nakon energetske ucjene, sad je na redu i ucjena glađu s pozicije jačega.
Rusija je doista jako velika zemlja koju treba poštovati, no ne i sadašnje političare koji se ponašaju kao da žive u osamnaestom stoljeću. Zaboravljaju da Rusija nije cijeli svijet. Kako bilo, demokratizacija, htjeli to ili ne, kuca i na ruska vrata.