Ministar javne uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kušćević odmah na početku nove godine žestoko je stao u obranu javnog sektora jer kao njega i brojne zaposlenike pogađa jedna riječ. “Uhljeb je neprimjerena riječ i vrijeđa sve zaposlene, a službenike dijelim isključivo na radnike i neradnike – nije mi bitna stranačka pripadnost, spol ili vjeroispovijest. Rezultati rada moraju biti jedini kriteriji za rangiranje službenika i, kao što znate, Vlada priprema zakon i dvije uredbe, što će rezultirati objektivnijim ocjenjivanjem rada službenika, o čemu će ovisiti njegovo napredovanje i plaća”, kazao je, između ostaloga, za Globus.
Pokušao je ovim odgovorom Kuščević obraniti sve one, bili uhljebi ili ne, koji primaju plaću iz (izvan)proračunskih sredstava koje u žargonu posebice portali zaista ponekad neprimjereno kao uhljebe trpaju sve u isti koš.
Međutim, kao što je to običaj kod političara, nije uspio obraniti ono što ne valja kada je u pitanju zapošljavanje u javnom sektoru. To je prvenstveno zapošljavanje “preko veze” bilo političke, rodbinske, nepotističke, odnosno bilo koje druge, bez obzira je li riječ o tome da se netko kasnije pokaže dobrim radnikom ili ne.
Također, dobro je poznato da svi koji se jednom zaposle u nekoj “državnoj službi ili tvrtki”, jedino mogu otići vlastitom voljom jer otkazi su uglavnom teška iznimka. I kad se počine kaznena djela koja goni Uskok, ne dobiva se automatski otkaz. Tako dugo dok se ne uvede mogućnost veće plaće i napredovanja, ali i “lakšeg” otkaza, sustav neće profunkcionirati.
Što pak se tiče rezultata rada i ocjenjivanja radnika, dobro je poznato da nijedno koje je uvedeno nije donijelo nikakve pomake nabolje. Prvo i osnovno, zaposlene u javnom sektoru trebali bi ocjenjivati oni koji od njih dobivaju uslugu i koji ih plaćaju, a tek onda eventualno njihovi nadređeni. Jer ako onaj koji je zaposlen preko veze ocjenjuje nekoga drugoga koji je zaposlen preko veze, dobro je poznato kako to na kraju završi.
Svaki štiti i postavlja svoje, a ljudima je pun kufer uhljebljivanja “svojih”. Događa se to sve po svuda, a ponajviše u Zagrebu, u “centru moći”, gdje se “množi” nova administracija u ministarstvima i drugdje gdje se to može, koja dolazi po stranačkom predznaku.
Uhljebljuju su i kod nas tako svih ovih godina stranački aktivisti, ovisno o tome tko je na vlasti. Mnogi od tih stranačkih aparatčika završetkom fakulteta ili bez njega upisali su se u stranku kako bi se zaposlili često na izmišljenim funkcijama, poput savjetnika u ministarstvima ili pravnika u nekoj državnoj tvrtki iako imaju tek 25 – 30 godina i nemaju nikakvo radno iskustvo. Samo kako bi na prvom radnom mjestu zarađivali 10.000 – 15.000 kuna mjesečno a da ne moraju naporno raditi i opravdati svoju visoku plaću.
Kada je u takvom javnom sektoru desetke tisuća ljudi koji imaju iznadprosječne hrvatske plaće, nije čudno da nema za liječnike, učitelje, obične državne službenike, za kulturu, sport itd. Sve postaje nevažno, samo stranački uhljebi moraju biti zbrinuti na plaćama koje mogu samo sanjati u privatnom sektoru.
Tko će danas u privatnom sektoru nekom mladom administrativcu s tek završenim fakultetom dati 1000 eura ili veću plaću bez ijednog dana radnog staža? Tako dugo dok će javni sektor, posebice onaj koji se tiče visokopozicionirane administracije, biti plaćen iznadprosječnim i visokim plaćama koje se kreću iznad 1000 eura, dok administracija s VSS-om u privatnom može zaraditi tek 500 – 700, ne može biti dobro u ovoj zemlji.
Najveća reforma bi bila da država demotivira uhljebljivanje mladih bez ili s malo iskustva u javnosektorskoj administraciji i poslati ju na tržište rada, da iskusi što znači raditi u privatnom sektoru. No, umjesto da se u ministarstvima, kao i u velikom broju drugih državnih agencija i ustanova, zapošljavaju stručni i sposobni, zapošljava se čisto stranački ili nepotistički. Naravno da je takva administracija potpuno nesposobna za ozbiljan posao.
Stranke i dalje nemaju nikakav osjećaj za realnost, ne žele nestranačku kvalitetnu administraciju, ne postavljaju ljude koji neće živjeti od politike, već dati sve od sebe i raditi u korist građana.
