Iako to na glas ne žele priznati, ljudi vole čitati vijesti iz crne kronike. Što ima više krvi, tim je znatiželja veća. Pokazuju to statistike u svim medijima, od televizije, internetskih portala pa do tiskanih medija. Nažalost je tako, priznali mi to sebi ili ne.  

Teško da će bilo koji afirmativni tekst ili neka gospodarski, važna tema doživjeti posjećenost kao što bi to neki tekst o teškoj prometnoj nesreći, požaru ili ubojstvu. U prilog tome nastala je i krilatica “If it bleeds, it leads” ili u prijevodu “ Ako ima krvi, ide prvo!”

Takva nam je psiha. Ljudi vole o strašnim stvarima slušati, gledati i čitati iz svojih toplih i udobnih naslonjača, to im ulijeva neku dozu sigurnosti. Sretni su što da se to što vide na ekranima ili pročitaju u tisku ili na portalu nije dogodilo upravo  njima. Nije to nikakva novost. Tako funkcioniraju mediji i ljudi oduvijek, samo je pitanje gdje je mjera u prikazivanju nasilja.

Film Noćne kronike koji se ovog tjedna prikazivao na HRT2 pokazuje samu srž ove problematike te između redaka prikazuje što se događa kada novinari i njihovi urednici pređu tu mjeru. Novinari bi trebali biti ti koji su stup društva, koji ukazuju na društvene nepravilnosti, a ne oni koji pod utjecajem profita, budu lišeni bilo kakve empatije prema ljudima ili osjećaja za moral i pravednost.

Tijekom godina pokazalo se da takvi trendovi u novinarstvu uvijek dožive ekstremnu razinu te se nakon toga stvari ponovno normaliziraju. Baš kao što je to bio slučaj s paparazzima i Lady Di.  Pitanje je što će sada biti ta kap koja će preliti čašu?

Zabrinjavajuća je i činjenica da zbog ovakvih vijesti sve manje ljudi ima povjerenja u medije, posebice mladi ljudi. Vlada opća nezainteresiranost za stvari koje se događaju oko njih, a to dovodi do toga da raste utjecaj marginalnih grupacija koje populističkim metodama dolaze na vlast.

Ostavi komentar