U povodu izlaska jubilarnog 200. Broja edukativnog hrvatskog časopisa za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja “Meridijani” razgovarali smo s aurednicom časopisa, povjesničarkom umjetnosti I etnologinjom – Petrom Somek, rođenom Čakovčankom iz Donje Dubrave. Od svog osnutka 1994. godine, časopis je gotovo 20 godina izlazio svakog mjeseca a pritisnuti teškim vremenima za nakladnike, izdavači Meridijana odlučili su prorijediti izlaženje pa posljednjih pet godina časopis izlazi kao dvomjesečnik. U početku je uredničku palicu “Meridijana“ držao akademik Dragutin Feletar da bi ju Petra preuzela 2001. godine.
* O čemu pišu ”Meridijani” i koliko je u današnjoj medijskoj šumi važan edukativan časopis?
– Meridijani su edukativan časopis, u kojem nema žutila ni politike, a pokrenuli smo ga kako bi u njemu promicali hrvatske kulturne, tradicijske, provijesne, prirodne i druge vrednote. Pišemo i o drugim meridijanima svijeta, no strane teme obrađujemo sa našeg gledišta dok sve tekstove pišu hrvatski autori i fotografi. Tekstove pišemo za domaću publiku pa zato uvijek provučemo neku nit iz koje si čitatelji mogu teme predočiti s našeg stajališta. Priče stvarnih pustolova, naših putopisaca i stručnjaka mnogo su bolje od agencijski uglačanih ljepuškastih reportaža koji kruže svjetskim tržištem.
U Čakovcu je srce hrvatske povijesti – stari grad Zrinskih
* U časopisu ste prije dvije godine cijeli jedan broj posvetili starom gradu Čakovcu i važnoj obljetnici proslave 450. obljetnice Sigetske bitke i junačke pogibije Nikole IV. Zrinskog?
– Objavili smo prilog o čakovečkom starom gradu koji je spomenik nulte kategorije te je silno važan za hrvatsku povijest, a pisali smo i o mjestu junaštva Nikole IV. Zrinskog – o Sigetu. U tom broju ”Meridijana” objavili smo i kratku biografiju Nikole IV. Zrinskog koju je napisao povjesničar i sveučilišni profesor Hrvoje Gračanin. Prilog tog broja bio je i poster na kojem je akademik Dragutin Feletar, moj otac, pokušao rekonstruirati rodoslovno stablo te naše najmoćnije ranonovovjekovne hrvatske velikaške obitelji. Inače, o najljepšem i najuređenijem gradu sjeverne Hrvatske, o mom rodnom Čakovcu, već smo pisali. Čakovec je bio i glavnu tema jednog broja ”Meridijana” a na našoj se naslovnici našao i Regionalni park Mura-Drava, o kojem smo pisali u 155. broju. On se ne proteže samo kroz Međimurje, nego kroz još četiri naše županije.
Ukazujemo na ekološke probleme
* Zaštita ekosustava Mura – Drava važna je ne samo za naše lokalne okvire, nego i na europskoj razini. Koliko je ekološki pokret zadnjih desetljeća pomogao razvoju svijesti za očuvanje prirode?
– Unutar granica Regionalnog parka Mura-Drava našla su se neka ranije zaštićena područja o kojima smo već pisali u ‘’Meridijanima’’, poput rezervata Veliki Pažut, šume Repaš ili krajobraza Čambine. I naši susjedi zaštitili su svoj dio teritorija oko Drave – od Legrada do Mohača te proglasili Nacionalni park Drava-Dunav. Smatram kako se rođenjem pojavljujemo u svijetu koji su naši roditelji I naši bližnji za nas stvarali te da ga moramo sačuvati i učiniti još boljim za one koji će doći poslije nas. Čini mi se kako će možda naš najvažniji zadatak, osim borbe za naš demografski opstanak, u idućim desetljećima biti pokušaj da sačuvamo naša prirodna blaga, kako bi i buduće generacije imale pričuvu nezagađene prirode, biljnog i životnjskog svijeta, vode i zraka… O ekološkim temema za naš časopis piše Romeo Ibrišević, koji je već ovjenčan nagradom „Velebitska degenija“ za najbolji ekološki rad u tisku, i to za temu koja je bila objavljena u 184. broju „Meridijana“ o baliranom smeću pred Varaždinom. U gotovo svakom, pa i ovom jubilarnom 200. broju, nastavljamo ukazivati na ekološke probleme koji muče našu domovinu, a na žalost, ima ih podosta.
Suradnici iz Međimurja
* Stalnu rubriku ima i ravnatelj Javne ustanove za zaštitu prirode Međimurske prirode mr. sc. Siniša Golub?
– Siniša Golub piše odličan serijal o američkim nacionalnim parkovima, već ih je obradio desetak, u jubilarnom broju piše jednom od novijih američkih nacionalnih parkova čija je površina velika gotovo poput površine Zagrebačke županije – NP Joshua Tree. On se nalazi na jugozapadnom dijelu Kalifornije a zanimljiv je jer se na njegovom području preklapaju dva pustinjska predjela: Mojave i Colorado pa te dvije reljefno i klimatski različite cjeline doprinose ukupnoj biološkoj raznolikosti Parka. Inače, naš Velebit i Regionalni park Mura – Drava te Nacionali park Joshua Tree dio su iste mreže zaštite biosfernih rezervata. Sa Sinišom Golubom pripremamo i knjigu o 20-tak najposjećenijh američkih nacionalnih parkova koju ćemo, nadam se, izadati do kraja ove godine.
* Nedavno ste objavili i dvije odlične reportaže koje su napisale nastavnica povijesti Višnja Matotek i nastavnica geografije Silvija Martišek iz Prve osnovne škole u Čakovcu?
– Te dvije nastavnice javile su se naše uredništvo te nam rekle kako čitaju ”Meridijane” te da uživaju biciklirati i da se čak upuštaju u vožnje zahtjevnijih maratona i dali bi nas zanimalo objavljivanje tekstova o međimurskim biciklističkim rutama, na što sam naravno,oduševljeno pristala. Tako smo u 188. i 195. broju ”Meridijana” objavili teme o dvije bicilističke rute – Gornjim i Donjim Međimurjem, sa detaljnim opisima mjesta, njihovim zanimljivostima, s pregršt odličnih fotografija i s kartografskim prikazima. Toplo se nadam da su te teme potaknule naše čitatelje diljem Hrvatske da posjete moj dragi falečec međimurske grude, a u budućosti bih voljela takvih tema objaviti još više. Inače, Međimurska županija sa 729 četvornih kilometara, površinom je naša najmanja županija a brojem stanovnika (oko 114 000 stanovnika) pak pripada među najgušće naseljene, no obiluje specifičnostima o kojima možemo i trebamo pisati.
Rezultat obiteljske inicijative
* Meridijani ne izdaju samo istoimeni časopis, specijalizirani ste hrvatski nakladnik za dva važna nacionalna produčja, geografiju i povijest. Koliko ste naslova knjiga i časopisa do sada tiskali?
* Izdali smo točno 200 naslova raznih knjiga (od stručnih do popularnih), 70 udžbeničkih naslova, 50 brojeva znanstvenih časopisa (izdajemo ih čak tri: Podravina, Ekonomska i ekohistorja i Donjomeđimurski zbornik), te kao kruna svega, 200 brojeva časopisa „Meridijani”. Posebno sam ponosna što smo do smo izdali i oko 15-ak knjiga o Međimurju, od kojih su najznačajnije dvije velike obimne monografije Preloga i Donje Dubrave, a bili smo i izvršni nakladnik prijevoda monumentalnog djela naše latinističke literature 18. stoljeća učenog pavlina Josipa Bedekovića – „Knjiga o sv. Jeronimu, Iliriku i Međimurju“. Ta knjiga, među ostalim, dokazuje kako je sv. Jeronim rođen u antičkom trgovištu Stridonu, koje se nalazilo na lokaciji današnje Štrigove u Međimurju. K tomu valja spomenuti i nekoliko kapitalnih sveučilišnih udžbenika iz biologije, geografije, kartografije i povijesti te ponajbolje monografije niza drugih gradova, općina i regija.
Sve to rezultat je obiteljske inicijative i radišnosti, ipak nisam baš sigurna da ćemo s tim tempom, od 20-tak objavljnih knjiga i časopisa godišnje, moći nastaviti dalje, jer nas muče brojni hrvatski nakladnički problemi.
Muči nas loša distributerska mreža, preveliki knjižarski rabati, problemi sa naplatom i slično. No teškoće nisu pokolebale ljude ni u težim vremenima, pa se nadam da ćemo ipak nekako naći načina da i dalje izdajemo knjige i naš edukativan časopis ”Meridijani”, koji je brend proizvod čitave naše djelatnosti. Zato pozivam i vaše čitatelje da čitaju ”Meridijane” koje mogu pronaći u boljim knjižarama a mogu nas podržati i godišnjom pretplatom, jer časopis obogaćuje poznavanje svijeta koji nas okružuje. Samo naoružani znanjem moći ćemo još bolje promovirati i našu Hrvatsku – mladu europsku zemlju, ali vrlo starih korjena.
Foto: Romeo Ibrišević
