– Nažalost, ljudi ne znaju međimurske pjesme, kaj je tužno. Ali mi želimo to promijeniti, ističu članovi Ethno Garden benda koji djeluju pod okriljem njihove Udruge “Baraka” koji su osnovali s ciljem promicanja kulture.
Članovi Udruge za promicanje kulture Baraka sa svojim bendom Ethno Garden na nedavno održanom Festivalu “Aktivno sudjelujem” razveselili su Čakovčane uz svirku tradicionalnih međimurskim pjesama, ali u novim, dinamičnijim aranžmanima.
– Sam naziv benda govori puno o nama. Mi smo istomišljenici koji žele promovirati stare pjesme iz Međimurja na zanimljiv način. Bez puno molskih izvedbi i sporog ritma, predstavlja se na svojoj FB stranici Ethno Garden bend. Osobnu iskaznicu benda čine Željko Posavec iz Mihovljana (gitara), Čakovčanci Neven Kolarić (cimbale), Filip Josipović (perkusije) i Marinko Marcijuš (bubnjevi), zatim Dino Lesjak iz Pribislavca (bass) i izvrsni violinist Matěj Petříček iz Češke koji u vrijeme razgovora s bendom nije bio u Čakovcu. U sadašnjem sastavu bend je okupljen niti pred godinu dana, podsjeća Željko Posavec:
– Bend je nastao na temelju prijateljstva. Kolege su iz benda Kom3dija koji isto sviraju međimursku glazbu na jedan malo drugačiji način. Ideju smo započeli Neven i ja, cimbal i gitara. S vremenom smo proširili horizonte i na druge instrumente kako bismo dobili puniji zvuk. Našli smo članove i svi mi imamo zajedničku točku, taj naš etno.
* Instrument koji daje tu dodatnu prepoznatljivost bendu je cimbal. “Cimbalaš” Neven Kolarić njime privlači publiku koja otkriva tu našu međimursku posebnost:
– U Međimurju je bilo nekad više cimbalista i bilo je poznato po cimbalama. Mi nismo imali tambure, nego violinu, cimbal i kontrabas. Ta tri instrumenta su bila glavna u Međimurju. Cimbal ima svoje korijen i povijest u Međimurju tako da se ne može reći da smo ga preuzeli iz Mađarske, kako mnogo misle. Cimbal imam već više od deset godina. Zaljubil sam se u taj zvuk, prvi put dok sam ga čul. Odmah sam rekel: ‘Ja se to moram nafčiti.’ Nikola Baričević, cimbalist iz Čakovca, i ja smo zasad jedini aktivni cimbalisti u Međimurju. Skupa smo počeli učiti svirati cimbal. Pokušavamo napraviti radionicu za taj instrument kako bismo očuvali njegovu tradiciju pogotovo ovdje u Čakovcu. Čujem da ima i mladih cimbalista u Donjoj Dubravi, što me veseli. Ali, niko ne svira veliki mađarski cimbal. Htio bih da zaživi i da se sačuva sviranje cimbala.
Cimbal je osjetljiv kak’ žena
* Gdje se “uštimavate”, okupljate i vježbate?
– Djelujemo pod kapom naše Udruge za promicanje kulture “Baraka”. Pretpostavljate da se okupljamo u onim barakama bivšeg GK. Tamo imamo prostoriju i probe. Također u Muzeju Međimurja imam postavljen cimbal. Ravnateljica Muzeja Maša Hrustek Sobočan mi je ustupila prostor za instrument i vježbu. Hvala njoj i cijeloj ekipi Muzeja što mogu tamo vježbati. Cimbal je osjetljiv instrument, tako da je muzejski prostor odličan, pogotovo ljeti. Cimbal je osjetljiv kak’ žena. 22, 23°C to mu najbolje odgovara, uz osmijeh opisuje karakteristike cimbala Neven.
* Surađujete i s drugim glazbenicima i pjevačima? Koji repertoar zasad izvodite?
– S nama ponekad nastupa i Tamara Korunek, kad se vrati sa školovanja iz Beča i kad ima vremena. Također smo napravili i lijepu suradnju s Leom Šprajc. Povremeno surađujemo i Krunoslavom Lajtmanom. Međimurske pjesme su većinom tužne, a mi ih želimo ubrzati kako bismo razveselili publiku. U traženju smo vokala. Repertoar nam je većinom međimurski. To nam je nekako prirodno. Radimo malo i na gipsy jazzu. Kombiniramo i makedonski melos. “Friški” smo bend i još radimo na repertoaru.
* Gdje ste dosad nastupali i koja gostovanja su u planu?
– Nastupali smo većinom ovdje u Međimurju. Gradska kavana Čakovec, Muzej Međimurja, Prelog i preloški muzej. Imamo u planu i gostovanja izvan Međimurja, a početkom prosinca gostovat ćemo u Muzeju Međimurja na otvorenju jedne izložbe.
* S kojim ciljem je osnovana udruga “Baraka”?
– Za promicanje naše tradicije i kulture. Da ljudi zavole međimurske pjesme. Više nema istinskog utjecaja folklora u Međimurju. Jako se gubi, pogotovo tu u Čakovcu. Po selima se još održava unutar kulturno-umjetničkih društava, ali u Čakovcu nema žara za tradicionalnu međimursku nošnju i muziku. Želimo “profurati” stare instrumente kao što su cimbal, citri i staro narodno pjevanje. “Baraka” nam služi za druženje svih nas iz etno krugova. Želimo podići kulturu Čakovca na noge i u tom etno pogledu.
Od 10 000 međimurskih pučkih pjesama izvodi se njih 60
* Tko su vam uzori? Hoće li uskoro na red doći i autorske stvari?
– Uzora imamo mnogo, ali ne pokušavamo nikoga kopirati. Pokušavamo biti originalni i izraziti se na svoj način. Nekad to ispadne odmah, a nekad tražimo zvuk s kojim ćemo svi biti zadovoljni. Počeli smo raditi i svoje autorske pjesme, ali vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Volimo spomenuti kako na naš rad ima utjecaj Vinko Žganec koji je bio hrvatski etnomuzikolog, melograf i akademik te jedan od najznačajnijih hrvatskih zapisivača narodnih plesova, pjesama, obreda i običaja. Voljeli bismo da Međimurci znaju više međimurskih pjesama. KUD-ovi ih sviraju oko trideset, šezdeset, a Vinko Žganec je skupio preko deset tisuća pučkih popijevki iz Međimurja. To je toliko velik etno rudnik da imamo “kaj s tim delati bar deset let”.
foto: rr
