Prema europskim statističkim podacima, točnije belgijskim, Varaždinska županija je uz Istru među najboljima u Europi kada je riječ o mjerama protiv virusa. Što se to dogodilo da među najboljima nije i Međimurska županija, već je na narančastoj listi?
Koliko je poznato javnosti, u Varaždinu i u Čakovcu su mjere protiv koronavirusa slične, a sličan je i mentalitet ljudi koji ih se uglavnom pridržavaju.
Razlika je u broju slučajeva zadnjih tjedana. U Varaždinskoj županiji je u zadnjih sedam dana prema podacima od 6. listopada zabilježeno ukupno 19 novozaraženih, a u Međimurju čak 64.
Međutim, prema ukupnim podacima oboljelih po županijama obje su županije slične. U Varaždinskoj županiji je do 6. listopada evidentirano 243 slučajeva, a u Međimurskoj ukupno 218, s tim da se mora uzeti u obzir da susjedna županija ima veći broj stanovnika.
U ljetnim mjesecima Međimurska županija gotovo pa da nije imala oboljele, osim nekoliko slučajeva za koje se znalo kako su se zarazili.
Što se to dogodilo da je u Međimurju odjednom povećan broj slučajeva zaraze?
Pitanje je važno zbog toga jer se mjere zaštite kao što su maske zapravo poštuju sve više, a ne sve manje. Drugim riječima, uz veće poštivanje mjera, više je zaraženih. To je protivno svakoj logici. Znači da mjere koje su donesene ne djeluju dovoljno ili pak o virusu još premalo znamo.
Prije nekoliko mjeseci glavni „krivci“ za zaraze bili su uvozni virusi iz nama bliskih zemalja, a po ljeti turizam i ljetovanje na moru. No, sad nema očitog krivca, a virus se širi. I u svijetu je slično. Mnogo je primjera širenja virusa naoko protivno svakoj logici: jedan grad drastično strada, a drugi u istoj državi i sličan njemu – ne.
Zbog toga sve više znanstvenika u svijetu traga za novim načinima borbe protiv virusa i smatra da bi trebalo mijenjati strategiju protiv njega. Sve se više govori da bi umjesto pogleda unaprijed, trebalo gledati unatrag i tragati za takozvanim superširiteljima virusa koji očito postoje, a da možda i ne znaju jesu li zaraženi, kao i za njihovom lancima.
Virus je već toliko disperziran da sam gradi svoje džepove zaraze i tako se održava, a u tome mu pomažu superširitelji. Ustanovljuje se da značajno velik broj ljudi iako su bili zaraženi, naprosto ne prenose virus. Jednostavno rečeno, do sada smo se mjerama borili protiv virusne šume, a sad se moramo boriti protiv drveća, odnosno superširitelja.
Je li to slučaj i u Međimurskoj županiji?
