Vijećnici Kotoribe održali su 11. sjednicu Općinskog vijeća koja je krenula aktualnim satom. Prvi se javio vijećnik Zoran Radmanić (HDZ) koji je dotaknuo temu završetka radova na županijskoj cesti Kotoriba – Goričan. Nakon više godina čekanja, Kotoripčani su se ponadali da će konačno dobiti kvalitetnu i bržu vezu na autocestu i GP Goričan.
– Cesta koja bi konačno riješila da smo “slijepo crijevo” koje se godina provlači kao ključno pitanje povezanosti Kotoribe i GP Goričan, kao i s autocestom, nakon završetka ispala je loša. Puna je rupa i zanima nas sve što Općina može poduzeti po tom pitanju – poručio je vijećnik Radmanić.
Sredstva za sanaciju i uređenje ceste u iznosu 3.443.000 kune dobivena su putem projekta prekogranične suradnje Mađarska – Hrvatska 2014. – 2020. Prijavitelj projekta bila je Županijska uprava za ceste jer je ona njihovo vlasništvo, a odobrena je reciklaža makadama uz primjenu cementne stabilizacije. Izvođenje radova obavili su Pavlic-asfalt-beton Donji Kraljevec.
Načelnik i zamjenik načelnika kažu da su odmah po završetku radova službeno razgovarali po tom pitanju s ravnateljicom ŽUC-a Ljerkom Cividini i nadzornim inženjerom, te izrazili sumnju u funkcionalnost takve ceste. Uzorci ceste poslani su na kontrolu institutu IGH d.d. Zagreb kako bi se utvrdilo postojeće stanje i hitno našlo rješenje očitog problema.
– Nismo zadovoljni ovakvom izvedbom kolnika, a sama izvedba nije konstantno jednake kvalitete, te se dovodi u pitanje trajnost ceste – ponovio je i ovom prilikom načelnik Grgec koji je kazao da je zatražio i službeno očitovanje ŽUC-a.
Iz ŽUC-a je stigao odgovor u kojem se poručuje da cesta treba biti u skladu s okolišom i zaštićenim područjem uz rijeku Muru uz koju je i izgrađena. Cesta je izgrađena pomoću EU sredstava, ali uz obavezu očuvanja postojećeg prirodnog stanja kao i poštivanje maksimalne zaštite prirodnog okoliša.
– Teško je postići kompromis i uravnoteženost kod provedbe graditeljskih zahvata u prirodi, službeno je objasnila Općini Cividini i zaključno dodala:
– Postojeći makadam izveden je kao nevezani tucanički zastor i vrlo je podložan djelovanju lokalnih klimatskih i prometnih uvjeta. Sve to je zahtijevalo veliki angažman ljudskog i strojnog rada na sanaciji prometnice kako bi ona bila u stanju prihvatljivom za korisnike ceste.
Nitko to javno ne želi reći, ali ono što je vjerojatno najveći problem u ovom slučaju je to da bi mnogi od “nezadovoljnih korisnika” najradije i na ovu prometnicu, kao što je to već napravljeno i na mnogim drugim cestama našeg međimurskog krajolika – stavili asfalt kako bi se vozili udobno i bez da zaprljaju auto.
Međutim, u ovom slučaju u neposrednoj blizini Mure i usred zaštićenog krajolika, srećom, to nije moguće. Posebice je to važno za budući razvoj turizma, jer ako želimo unapređivati ozbiljnu turističku ponudu vezanu uz bogatstvo naših rijeka, ali općenito ljepotu našeg krajolika, jednostavno ne smijemo na svaku cestu staviti asfalt.
