Iseljavanje iz naše zemlje u potrazi za poslom i boljim načinom života postala je naša svakodnevica, posebno za mlade osobe koje žele iskoristiti svoju struku na najbolji mogući način, a isto tako steći nova znanja u razvijenim europskim sredinama. Nekada se dobra vijest o nekom poslu tražila obilaženjem burzi s oglasima ili pretraživanjem oglasnika i novina, dok se danas sve informacije mogu naći na internetu, na mrežnim portalima, oglasnicima ili društvenim mrežama (The Network, LinkedIn, Xing, EURES). Željenog poslodavca isto se tako može direktno kontaktirati putem interneta te mu na brz i jednostavan način poslati svoju zamolbu i životopis.
S obzirom na to da naši državljani najčešće traže posao u Europskoj uniji, kod direktnog traženja posla u drugim državama EU mogu tamo boraviti do tri mjeseca uz predočenje samo osobne iskaznice ili putovnice, a nadležnim tijelima dužni su jedino u određenom roku prijaviti svoju prisutnost. Za to vrijeme aktivni tražitelji posla najčešće ga pronađu. Prema javnim podacima, samo u Njemačkoj se trenutno traži više od 800 tisuća novih radnika u različitim zanimanjima, dok su za Njemačkom najveći potencijalni poslodavci Francuska, Belgija, Češka, Austrija, Švedska i Poljska. Od 1. srpnja i Velika Britanija ukida ograničenja za hrvatske državljane na svom tržištu rada.
No, ako se i u drugoj državi članici radi te ostane bez posla, i dalje se može ondje ostati živjeti ako je prekid rada nastao zbog bolesti ili nesreće, ako se prijavi nadležnom tijelu u toj državi kao nezaposleni protiv svoje volje ili na temelju uključenosti u strukovno obrazovanje. U slučaju pak da je postojao ugovor na neodređeno vrijeme ili ugovor na određeno vrijeme kraće od jedne godine, a radnik je izgubio posao prije isteka jedne godine, može se ostati u zemlji domaćinu još barem šest mjeseci, uz uvjet da se aktivno traži novi posao i prijavi javnoj službi za zapošljavanje. Pravo na stalni boravak u drugoj članici EU-a stječe se nakon pet godina neprekidnog zakonitog rada u toj državi. Tijekom dopuštenog boravka nakon gubitka posla u pravilu se imaju ista prava kao i državljani te zemlje: socijalne naknade, mogućnost zapošljavanja, plaće, naknade u cilju lakšeg zapošljavanja i slično.
Zanimljivo je da i Hrvati, kao državljani jedne države članice EU, mogu aplicirati i za posao u javnom sektoru druge države članice, i to u državnim poduzećima i tijelima javne vlasti, osim ako su u pitanju poslovi javnih ovlasti i poslovi zaštite općih interesa države (vojska, policija, pravosudna i porezna tijela). Za isto je najčešće potrebno službeno priznavanje stručnih kvalifikacija koje su stečene u Hrvatskoj.
Pogledom na internetske portale i međusobnu povezanost te ubrzani tijek informacija o slobodnim radnim mjestima čini se potpuno normalnom odluka mlade osobe da krene u stvaranje vlastitog poslovnog ali i obiteljskog života izvan granica Hrvatske. Prilike koje se nude u “stranom” svijetu su beskonačne naspram onoga što postoji na domaćem terenu. Iskustva koja će tamo steći i novac koji će uspjeti zaraditi donijet će im veću kvalitetu života i u idućim godinama, dok se kod nas doma ništa ne mijenja iz godine i godinu. U ovom trenutku, za njih je, u nedostatku nečeg dovoljno kvalitetnog u vlastitoj državi, ipak bolje da krenu u zapadni i uspješniji svijet, te se jednog dana vrate kući s novim navikama i idejama za pokretanjem vlastitog posla u Hrvatskoj. Međimurci su taj recept ionako već isprobali tijekom posljednjih desetljeća, te se pokazao kao uspješan za razvoj naše županije.
