[layerslider id=”7″]
Kod započinjanja bilo kojeg vlastitog privatnog posla, potrebno je predvidjeti sve prihode i troškove koji će se pojavljivati kod stvaranja određenog proizvoda, pri čemu pod pojmom “proizvod” podrazumijevamo ono što prodajemo, bez obzira jesu li to samo naše konačne usluge ili konkretna roba. Uzimajući u obzir različite ekonomske mogućnosti izračunavanja isplativost ulaganja, mali poduzetnici pak trebaju krenuti od onog početnog i najjednostavnijeg trenutka kada u vlastitom domu sjede za stolom, te kalkuliraju i sami predviđaju troškove i prihode kakvi bi bili krenu li u neke nove projekte ili posao. Od maloga kreće sve, a posebno što se tiče stvaranja ideja i planova malih poduzetnika, a prilikom vlastitih kalkuliranja uvijek si mogu pomoći i s različitim internetskim alatima i mogućnostima koje internet nudi za izračune, te tek nakon toga zatražiti i savjet stručnjaka.
Osim troškova prostora u kojem ćemo obavljati djelatnost, što uključuje možebitni najam i režijske troškove, potrebno je uračunati sve troškove potrošnih materijala, nabavke zaliha i različite opreme, cijene rada, administrativnih troškova, prijevoza i distribucije i bilo koje druge vrste troškova koje ne možemo izbjeći u poslu. Primjerice, i trošak marketinga i oglašavanja je u započinjanju novog posla nužan trošak, a na poduzetniku je da odredi koliko u ukupnoj sumi može i želi izdvojiti za tu stavku, te kako će i tko isto odraditi. S druge strane, troškove treba sučeliti s planiranim prihodima, koje pak treba postaviti u realne okvire, s ne pretjeranim rastom, barem ne u početku poslovanja. Prihodi zavise od postavljene cijene proizvoda, koja je definirana i stanjem na tržištu, a potrebno je dobro definirati i modele naplate svojih proizvoda. Zamke poduzetnika početnika često su u prenisko postavljenim cijenama, s kojima dobivaju poslove, ali im rad nije dovoljno vrednovan pa ne zarađuju dovoljno. Zbog toga oni rade još više, ali s vremenom previše troše vrijeme i druge resurse na male stvari, umjesto da ih ulažu u daljnji rast, napredak i otvaranje novih tržišta.
U razlici prihoda i rashoda, nikako se ne smije zaboraviti i na porezne propise koji će “dokačiti” svakog poduzetnika. Mnogi novi poduzetnici, primjerice, šokirani su činjenicom kada dio od ukupne cijene svojeg proizvoda moraju uplatiti državi zbog obveze prema PDV-u. Opcija je zbog toga biti prvih godina poslovanja izvan sustava PDV-a, a sve zavisno od samih potreba i mogućnostima, visinom prometa i vrste djelatnosti kojom se bavi.
Kod bavljenja uslužnom djelatnosti, posebno ako se radi o određenoj vrsti intelektualnih usluga (savjetovanje, konzalting itd.), u poslovanju su prisutni manji troškovi početnih ulaganja u opremu i prostor, no dugoročno je upravo kod takvih zanimanja potrebno mnogo ulagati u ljudske resurse, i to u znanje, kompetencije i stručnost zaposlenika koji rade na takvim poslovima.
Za razliku od državnih struktura, u kojima se ne mjeri niti efikasnost, produktivnost, racionalnost poslovanja, održivost, profitabilnost i mnogi drugi elementi koji se nužno moraju zadovoljavati u privatnom poduzetništvu kako bi ono bilo ekonomski isplativo, mali poduzetnici moraju misliti na sve racionalne i često i iracionalne situacije i modele ponašanja i funkcioniranja koje će morati primjenjivati kako bi uspjeli na tržištu. Vlastito započinjanje posla je samo po sebi zahtjevno i stresno, a doza odgovornosti je veća nego radeći za nekog drugog. No, ipak, biti sam svoj šef nosi sa sobom slobodu koja je nemjerljiva u generalnim okvirima i mogućnostima raspolaganja vlastitog vremena u životu.
