[layerslider id=”4″]
Samo jedna ozbiljnija oluja pokaže nam kako smo mali i kako su sve društvene nedaće koje trpimo na kraju neznatne pred silama prirode koje u trenu mogu razrušiti naše domove i zbrisati nas s lica zemlje.
Malih životnih vrijednosti postanemo svjesni u gluho doba noći dok po krovu bubnja kiša s kuglicama leda, a mi ležimo na sigurnom ispod pokrivača. Do nas tu i tamo dopre bljesak munje i tutnjeća grmljavina.
Tada u sebi zahvaljujemo što smo na sigurnom, što živimo u vremenu kada je većina nas zaštićena, u toplom, u relativnom blagostanju, premda živimo u zemlji koja vibrira na žici između razvijenih i nerazvijenih.
U sebi osjećamo zahvalnost za svoj položaj i solidarnost sa svima koji nisu te noći imali sreće kao mi, nego su morali izjuriti iz svojih kuća jer su hirom prirode ostali bez krova. Ili spavaju u tuđem krevetu jer je njihovu kuća poplavila poplava s neba ili blatni odron.
Suosjećamo s ljudima čiji je sav urod prije žetve ili berbe grožđa ili voća u trenu odnijela tuča. Oni neće dočekati dan pravedne isplate i morat će to podnijeti pod muku.
I možda će vas uhvati ogorčenje što nekim drugim ljudima ni kiša ni tuča ne šteti prihodima, što su privilegirano zaštićeni od svih nedaća.
Nisu takvi seljaci da ovise o zemlji. A seljaci ovise o svima: o zemlji, (ne)vremenu, bankama, otkupljivačima i o političarima koji im kroje zakone. I baš zato ne može biti seljak svatko. Samo oni najjači jer slabi ne bi izdržali sve te zavisne faktore o kojima ovisi seljačka sudbina.
Nisu nedaće za svačija leđa. Samo za one tko ih može izdržati. I zato su to izdržljivi ljudi. Ponosni. Njima je ispod časti živjeti kao zaštićeni socijalni korisnici.
Seljak se zna nositi s neizvjesnošću. Ona je njemu sastavni dio života. Mogu ga lomiti uvozni lobiji, arogantni trgovački centri, ali unatoč tome najžilaviji opstaju.
Pod domaću nam uvaljuju lošu uvoznu hranu, našu prvoklasnu izvoze i nadomještaju je lošijom uvoznom. Tako da seljake lome, ali ih i trebaju jer bez hrane se ne može, kao što ni seljaci ne mogu bez zemlje. Ona je za njih muka, ali i izvor snage jer nadahnjuje, daje stvaralačku energiju i slobodu koju ovisnici o sigurnosti ne mogu ni zamisliti.
