Večeras je Valprugina noć, tradicionalni blagdan koji se 30. travnja slavi u sjevernoj Europi i Skandinaviji.
U Švedskoj praznične aktivnosti uključuju pjevanje tradicionalnih proljetnih narodnih pjesama i paljenje krijesova, dok se u Njemačkoj praznik slavi oblačenjem u nošnje, šalama i stvaranjem glasne buke kako bi se spriječilo zlo. Mnogi ljudi također vješaju blagoslovljene grančice lišća na kuće i staje kako bi otjerali zle duhove ili ostavljaju komade kruha namazane maslacem i medom, kao ponudu za ‘fantomske pse’.
U Finskoj su Valpurgina noć i Prvi maj ‘spojeni’ u jednu proslavu koja se obično naziva Vappu i koja je među najvažnijim praznicima. U početku je Valpurginu noć slavila finska viša klasa, a u kasnom 19. stoljeću, studenti su preuzeli proslavu. Danas veselje počinje 30. travnja navečer, često ispijanjem alkoholnih pića, posebice pjenušca. Proslave poput karnevala prenose se na sljedeći dan, često poprimajući obiteljsku dimenziju, dok prijatelji i rođaci prave piknike u parkovima među balonima i konzumiraju simu, domaću medovinu s niskim postotkom alkohola (a ponekad i ne tako malo alkohola).
Porijeklo blagdana seže u poganska slavlja obreda plodnosti i dolaska proljeća. Nakon što su Nordijci pokrštavani, pogansko slavlje postalo je spojeno s legendom o svetoj Walburgi, časnoj sestri rođenoj u Engleskoj koja je živjela u samostanu Heidenheim u Njemačkoj i kasnije tamo postala opatica. Vjerovalo se da je Walburga izliječila bolesti mnogih lokalnih stanovnika. Walburga se tradicionalno povezuje s 1. svibnjem zbog srednjovjekovnog izvještaja o njezinoj kanonizaciji nakon prenošenja njezinih ostataka s mjesta njihova ukopa u crkvu oko 870. Iako je vjerojatno da je datum njezine kanonizacije sasvim slučajan s datumom poganskih proslava proljeća, ljudi su mogli slaviti oba događaja prema crkvenom zakonu bez straha od odmazde.
Dakle, Walburga, poznata u Hrvatskoj kao Valpurga, bila je anglosaska bendeiktinka koja je pratila sv. Bonifacija, s kojim je bila u rodu, u misije u Njemačkoj, a od 761. godine bila je opatica u dvostrukom samostanu u Heidenheimu. Njezini posmrtni ostaci su 870. godine dospjeli u Eichstatt, a širenjem njezinih relikvija po Njemačkoj i zapadnoj Europi postala je omiljenom pučkom sveticom. U pučkom je vjerovanju zaštitnica od vještičjih uroka te je, s tim u vezi, nastala priča da 1. svibnja vještice slave Valpurginu noć (njem. Walpurgisnacht), što je poslužilo kao literarni (J. W. Goethe) i glazbeni motiv (Ch. Gounod).
Kako to obično i biva, uz ovu noć veže se puno praznovjerja. Pa tako prema nekim izvorima, polja će biti plodna ako ove noći padne kiša ili će se proljepšati onaj tko se bude valjao gol po rosi, odnosno, tko se opere u seoskoj lokvi. Naravno, sve su ovo samo ‘naklapanja’.
Sutra počinje svibanj koji se također naziva i Marijin mjesec kada milijuni osoba hodočaste u marijanska svetišta.
