Zemlja smo koja postiže izvrsne rezultate u pojedinim područjima, ali istodobno nije u stanju stvoriti zlatne standarde: ni u obrazovanju, ni u zdravlju, a bome ni kvaliteti života svojih građana.
U medicini se često hvalimo dosezima pojedinih specijalista i cijelih timova, koji su izveli rijetki zahvat, ali što to vrijedi običnom smrtniku koji na vrhunsku skrb može računati kao dobitak na lutriji, ako ima novca za vrhunsku privatnu kliniku, ako ima sreću da ga primi kakav iznimni liječnik, odjel ili bolnica. Puno je tih: ako, ako, ako! A gdje je puno takvih “ako”, nema standarda.
Slično je i u obrazovanju. Svjedočili smo prijemu iznimnih učenika, ali oni nisu reprezentativna slika svojih razreda. Oni su iznimke. Još naše obrazovanje nije u dovoljnoj mjeri osposobljeno ni opremljeno tako da iz učenika izvlači njihove najbolje sposobnosti. Pa tako patimo od društvene nepogode – poplave odličnjaka.
Bilo bi zanimljivo znati kakve su rezultate postigli naši školarci na nacionalnim ispitima znanja u osnovnoj školi. Da vidimo koliko rezultati postignuti na tim ispitima odstupaju od ocjena u đačkim knjižicama.
Djeca će bez obzira na ocjene u svjedodžbi ili na nacionalnim testovima završiti neke škole, započeti neke karijere, a lažne petice zaboraviti.
Nedavno sam bila u Sloveniji gdje se roditelji i djeca također bore oko ocjena na kraju školske godine. Ali djeca tamo dobivaju šarene ocjene od dvojke od četvorke, a ne kao kod nas, ako nije petica, nije ocjena. I tamo se vesele svakoj ocjeni koja je prolazna.
Mi pak bolujemo od lažne izvrsnosti i paralelno od licemjerne korektnosti. Nitko se nikoga se ne usudi nazvati ovisnikom, pijancom, kradljivcem, prevarantom, lopovom, mutnim tipom. Sve same uglađene riječi i za tipove koji to ničim ne zaslužuju. Imperativ je ne se zamjeriti drugima, jer kao što smo svi “odlikaši”, tako smo i svi uzorni građani, naročito kad to nismo.
Najbolji su mi oni koji sami sebe nazivaju časnim i uglednim. Pa zar o tome s divljenjem ne bi trebali govoriti drugi?
Tako je bio običaj nekada, a sada svatko sam brendira svoj ugled. Nekima on vrijedi isto kao i učenička inflatorna petica.
