Ukidanje malih škola o čemu razmišlja resorno ministarstvo ubilo bi život u našim mjestima

ukidanje malih škola
Karmen Sklepić, ravnateljica OŠ Gornji Mihaljevec; već su nas spajali. ali nije donijelo ništa pozitivno

U samo deset godina doživjeli smo strahoviti demografski deficit u najvažnijoj životnoj skupini, u dobnoj skupini djece uzrasta u osnovnoj školi. Prije deset godina imalo smo čak 1278 učenika više u međimurskim osnovnim školama, nego danas. Prije deset godina imali smo u cijeloj županiji 10.789 djece u osnovnim školama, a danas 9521 dijete. Negativni trend se nastavlja  tako da je u prve razrede ove školske godine upisalo 229 prvašića manje. Ove godine upisano je njih 1130 u 58 međimurskih osnovnih i područnih škola, dok ih je 2008./2009. upisano 1359. Uz negativan trend manjeg broja učenika došlo je do nestanka pet razreda u tri područne škole: Podbrest, Cirkovljan i Prekopa.

U Štrigovi alarmantna situacija

Pravi primjer negativnog trenda velikog smanjenja broja učenika je Osnovna škola Štrigova i njezine pripadajuće područne škole Železna Gora, Stanetinec i Prekopa gdje ove godine prvi razred upisuje tek 15 mališana. Ujedno, po prvi put nakon dugog niza godina peti razred u sklopu matične škole više neće imati dva razredna odjela nego jedan u kojem će biti ukupno 22 učenika.

Podaci Ureda državne uprave govore o nestanku čak pet cijelih razreda u školskoj godini 2018./2019. za koju raspolažemo podacima. Tako su prazne klupe u tri područne škole: Podbrest, Cirkovljan i Prekopa. Razrednih odjela također je manje, a jedina područna škola s dva odjela je Držimurec Strelec u koju je upisano 32 prvašića. Pred deset godina u toj istoj školi bilo je duplo više razreda s 55 učenika prvih razreda.

Matičnu školu u Štrigovi pohađa 8 učenika prvašića, Područnu školu Železna Gora 5 učenika, Stanetinec samo 2 učenika, dok Područna škola Prekopa ove godine nije upisala ni jednog. Trenutno su u toj školi 3 učenika, od čega jedan pohađa četvrti razred, a preostali treći razred u kombiniranom razredu s jednim učiteljem.

– Što se tiče područnih škola, ovise o političkoj odluci prije svega Ministarstva obrazovanja. Država još ih pušta da dišu pa makar i s nekoliko učenika, kazao je Stanislav Rebernik na početku ove školske godine o čemu smo pisali u Međimurskim novinama.

On ili je bio iznimno dobro informiran ili je naslutio kamo pušu novi vjetrovi u ministarstvu znanosti i obrazovanja, kada je govorio da valja vidjeti kakva će biti politička odluka. Naime, prema novim smjernicama Ministarstvo gura integraciju manjih u veće škole.

S druge strane, sada već bivši pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport Međimurske županije Branko Sušec, a sada ponovno ravnatelj škole u Orehovici na početku ove školske godine  izrazio je zabrinutost što se tiče opstojnosti područnih škola s obzirom na trenutnu situaciju.

Župan poručio da nema ukidanja nijedne škole, ali…

Problem malih škola u međuvremenu se probio do najviše političke razine u Međimurskoj županiji. Tema je otvorena na prošlotjednoj županijskoj Skupštini premda za sada samo kao pitanje na aktualnom satu. Vijećnica Jasna Ciboci (HDZ) kazala je da je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u veljači predstavila nacrt smjernica  mreže škola osnivačima. Prema tim smjernicama optimalne škole bile bi one koje rade u jednoj smjeni i imaju od 20 do 24 učenika u razredu, veličine su od 301 do 500 učenika.

Gledano prema nacrtu smjernica ni postojeća mreže škola u Međimurju nije optimalna ni racionalna. Ministarstvo očekuje od osnivača da preispitaju opravdanost škola s manjim  brojem učenika od optimalnog, ali i funkcioniranje velikih škola.

Vijećnica Ciboci je napomenula da je u školama s manje od 150 učenika moguća i statusna promjena, npr. da matična škola može u preustroju postati područna, ali da će sve biti usuglašeno s osnivačima.

Čitav projekt je u povojima, plan je da se u cijelosti sprovede u slijedećih deset godina, dok je rok za  provedbu optimizacije škola pet godina. Kazala je da su neki od osnivača dostavili svoje komentare.

Ciboci je upitala župana da li je Međimurska županija dostavila svoj komentar?

Župan Matija Posavec odgovorio je kratko i jasno da u Međimurskoj županiji neće biti ukidanja ni jedne područne ni osnovne škole. To dobro zvuči, ali nije nikakva garancija na dugi rok. Osnivač škola je Međimurska županija, a funkcija župana je mandatna i već nakon izbora za EU parlament teoretski netko drugi može biti župan i imati potpuno drugačije stavove oko mreže škola u Međimurju.

Zašto su važne male škole?

 

Ono što Međimurskoj županiji treba je jasan stav zašto su male škole najbliže kućnom pragu potrebne i važne! Zašto suha matematička formula 20 učenika u razredu i optimalna škola s 301 učenikom nisu najoptimalnija pa čak ni najracionalnija odluka ni za državu ni za zajednicu, a ni za roditelje i njihovu djecu.

Na prvu loptu optimizacija škola znači da više neće biti razreda s tri ili pet učenika, čak ni onih kombiniranih u kojima nekolicini učenika predaje jedna učiteljica. Za ministarstvo to može značiti manje učitelja, manje troškova za plaće, putne troškove i sve ono što prati trošak zaposlenog. Zatvaranje nekih škola na papiru bi smanjilo troškove za grijanje, administraciju i prateće osoblje škola, održavanje zgrada. Zvuči fantastično kad se u kabinetu usporede tabele prihoda i rashoda. Pitanje je u što bi se uložili ti ušparani novci? Što time zapravo dobili? Mnoga djeca nižih razreda osnovne škole izgubit će školu blizu kućnog praga. U dobi od šest ili sedam godina bit će prisiljeni ranije ustajati odlaziti autobusom u udaljenu školu. Netko će ih morati pratiti od kuće do autobusne stanice. Tko, ako roditelji rade? Hoće li morati plaćati pratitelje obzirom da se autobusne stanice nalaze uz najprometnije ceste?

Prijeti daljnje demografsko odumiranje sela

Svaka mlada obitelj s djecom u odabiru mjesta življenja u odluku uključuje blizinu vrtića i osnovne škole. Mjesta i sela u kojima neće biti škola, ne samo da neće imati šansu za demografsku revitalizaciju, već će ubrzano odumirati. Dakle, ne, da država radio na ravnomjernom razvoju cijele države, već, sasvim suprotno na ubrzanom odumiranju onih naselja koja još pokazuju znakove života. To je još jedna mjera koja će doprinijeti centralizaciji i koncentraciji stasnovništava u nekoliko većih centara okuženih demografskom. Nevjerojatno kako je našim političarima i ova mala zemlje zapravo prevelika, jer ne znaju što bi s područjem izvan Zagreba. Sve što je izvan toga njima je samo trošak i sve racionalizacije polaze od toga da je sve trošak i neracionalnost ondje, gdje nema velike koncentracije stanovnika. (BMO)

KARMEN SKLEPIĆ, ravnateljica OŠ Gornji Mihaljevec : Već su nas spajali s OŠ Macinec, to nije bilo pozitivno

Osnovna škola Gornji Mihaljevec ove godine broji 141 učenika. Pošto ima manje od 150 učenika, prije opasnost i da ovu školu obuhvati statusna promjena, odnosno da postane područna škola. S ravnateljicom Karmen Sklepić, koja tu funkciju obnaša od 1998. godine, razgovarali smo na tu temu, kao i o značaju manjih škola za lokalnu sredinu.

Ravnateljica nam je u početku razgovora kazala da nije po prvi put da se javljaju ovakvi prijedlozi.  Zbog pada broja učenika i želje da se naprave „velike“ škole s ciljem ušteda, do integracije susjednih škola došlo je 1976. godine kada se OŠ Gornji Mihaljevec integrirala s OŠ Macinec u jednu školsku ustanovu Osnovnu školu Gornji Mihaljevec – Macinec.

Međutim, s vremenom se pokazalo da integracija ne donosi ništa pozitivno, niti ikakve uštede kako se to tada opravdavalo, već samo stagnaciju škole. Ovakva nepravda je bila ispravljena 1998. godine kada se škola osamostaljuje i ponovo počinje raditi kao samostalna ustanova Osnovna škola Gornji Mihaljevec.

– Jako puno škola u Međimurju je došlo ispod brojke od 150 učenika. Osobno smatram da je prijedlog loše zamišljen. Škola, ambulanta, općina i crkva čine središte mjesta. Našoj školi će se na takav način samo odmoći, kao i lokalnoj zajednici. Ne mislim da je ušteda pronađena na dobrom mjestu, mi ionako i već sada imamo tajnicu, pedagoga, knjižničara i računovođu na pola radnog vremena – komentirala je ravnateljica Sklepić i dodala u nastavku da će spajanjem škola, u kojoj jedna škola postaje podređena drugoj, škola i učenici izgubiti svoj identitet, kao što se to već pokazalo kad su bili spojeni s OŠ Macinec.

– Ne bi bio problem da se spoje škole koje djeluju na području iste općine i župe, ali da se na primjer spoji Gornji Mihaljevec i Štrigova to bi već bila velika razlika. U prijedlogu zakona trebali bi voditi računa o smještaju i položaju mjesta, s obzirom na specifičnog našeg brežnog kraja gdje većina učenika putuje autobusom do škole, kazala je ravnateljica OŠ Gornji Mihaljevec te napomenula da je njihova specifičnost i granično područje.

Već je ranijih godina u Gornjem Mihaljevcu bio slučaj da su djeca uz granicu odlazila na školovanje u Sloveniju u Središće ob Dravi, no nakon osamostaljenja škole taj se proces prekinuo. Sada, upozorava ravnateljica, ako ponovno dođe do spajanja škola iz različitih sredina, mogao bi se ponovno javiti taj negativni trend za njihovu sredinu. (Sanja Heric)

 

 

Ostavi komentar