Srebrna se obljetnica uvijek spominje uz brojku 25, a zlatna uz brojku 50. Negdje između smjestila se brojka 35, a to je upravo broj godina koje dijele generacija ovogodišnjih pedesetogodišnjaka, pa kud većeg razloga za okupljanje i proslavu?
No, nije ovo prvo okupljanje nakon osnovnoškolskih klupa., prisjećajući se s veseljem, ali i nostalgijom, lijepih godina zajedničkog odrastanja. Razmjenjujući sjećanja poput živih fotografija, redaju se učitelji, od kojih većina više nije među nama. Njihova snažna obrazovna, ali i odgojna širina učinila je ove ljude okrenutima pravim životnim vrijednostima, koje i danas njeguju.
Bila je ovo još jedna u nizu lijepih večeri u kojoj smo, družeći se, shvatili da su godine samo broj, a naše prijateljstvo ono što čini ljepotu i konstantu svih tih godina i da pravu bliskost prepoznaješ upravo u tome što uvijek nastaviš priču kao da se nikada i ne rastaješ od prijatelja, već samo živiš trenutke koje ćeš mu kasnije prepričati…
Organizacijski odbor
