Klara Radmanović, 19-godišnjakinja iz Preloga jučer je u Požegi prisegnula na vjernost domovini. Ona je jedna od mnogih iz 19. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju i jedna od 94 djevojke koje žele služiti u Hrvatskoj vojsci.
Kaže da je oduvijek željela biti policajka. Njezin djed Momčilo bio je policajac, a otac Miroslav, rodom iz Donjeg Kraljevca, također je policajac, a uz to borio se u Domovinskom ratu.
Prilikom donošenja odluke kojim putem dalje u životu Klara se odlučila za vojsku, no još nije sigurna kako želi da se razvija njena karijera. Zasad je pred njom 40 dana obuke u Požegi i na vojnom poligonu u Garešnici. Kad je završi steći će pravo na prijavu za djelatnu vojnu službu u vojsci.
- Oduvijek sam željela biti policajka. Meni su roditelji umjesto lutkica morali kupovati puške i pištolje. Otac i djed bili su mi uzor. Oduvijek sam htjela biti poput njih. Nakon završene osnovne škole htjela sam upisati srednju policijsku, no tada to nije bilo moguće bez završena dva razreda „civilne“ škole. I tako sam onda upisala srednju ekonomsku školu u Prelogu. U međuvremenu je škola za policajce ukinuta i ja sam završila ekonomsku školu, pokušala se prisiliti upisati fakultet no srećom sam odustala i odlučila krenuti svojim putem. Odlučila sam poduzeti sve kako bih ostvarila svoj sam. Pa sad ako ne mogu biti policajka, rekla sam sama sebi, idem u vojsku. Puno sam s ocem o tome razgovarala i tako odlučila. Sretna sam zbog te odluke, kazala je Klara poručujući važno: Za domovinu možemo staviti sve na kocku, ali ne smijemo staviti na kocku domovinu.
Klaru Radmanović poznajemo i iz jedne druge priče. Ona je naime sjajna nogometašica koja je najprije igrala za NK Trnava, potom za Maribor, da bi na koncu došla u U 19 i A žensku ekipu, što će reći da je hrvatska nogometna reprezentativka!
- Moja kćerka je zaista divna djevojka. Na obuku je otišla još 6. travnja i mi je od tada nismo vidjeli. Jako se promijenila na bolje u ta dva tjedna. Vidi se to u njenom držanju. Uozbiljila se. A istodobno je jako sretna i zadovoljna. Naravno onda smo i mi. Strahovito smo ponosni na nju osobito zato što je odlučila ići za svojim snovima, zadovoljno će otac Miroslav.
Velika podrška na njenu putu Klari je i majka Roberta. Kaže kako joj ovo iskustvo nikako nemože odmoći u životu. Sigurno će steći određenu disciplinu, odgovornost, osjećaj zajedništva.
- Vojska traži red, rad i stegu, a obuka je zahtjevna no Klara sve može, odlučna je majka Roberta koja jedva čeka da joj za koji dan njena kćerka stigne kući na kratki predah.
Podrška Klari su i njene mlađe seke Ana-Marija i Dora, koje zasad ubiru i imaju na umu neke druge puteve, posve različite od Klarina.
