Prije dvadesetak godina uveli smo običaj pregleda događaja koji su donijeli neku bitnu promjenu u Međimurju u godini koja je završila. Svaka je takva retrospektiva dobra, ako dovodi do promišljanja o tome kakva je godina bila. Iako se pozitivnih ili negativni karakter tih događaja može odrediti tek godinama kasnije.
Ove smo godine odlučili promijeniti pristup. Prisjetili smo se osoba o kojima smo pisali prošle godine bez obzira na to na koji su način doprinijele, ili nisu, sebi ili našoj zajednici.
Naime, s promjenama koje su se počele događati s dolaskom pandemije kad se prema građanima počelo odnositi kao prema stoci u toru i krenulo u opetovano kršenje ustavnih prava pod izlikom višeg cilja, našli smo se u nekakvoj društveno-političkoj preši u kojoj, čini se, pojedinac nema utjecaja više ni na što. Sve je posljedica neke “više” sile.
Pa tako danas živimo u slici svijeta u kojem novac ne zarađuju građani, već ih daje Europa ili vlada. Pomoć dijeli Europa ili vlada, a ne građani koji su taj novac stvorili i uplatili u proračun… itd. I svi su oni nešto zaslužni, a nitko nikad ništa kriv. Dobili ste sliku?
Kao da smo svi obavijeni strukturama ispletenim od silnica koje emitiraju naša Vlada i Europska unija. Kao da smo oblijepljeni ljepilom od sluzi njihove birokracije i njihovih pravila, lažnog morala, infrastrukture, „zaštićenih“ cijena benzina i plina, patriotizma i kvazipatriotizma… niz nastavite sami. I to se ne prestaje lijepiti na nas poput etiketa od kojih se više ne može ni disati ni vidjeti plavetnilo neba.
Još će sve nabrojano sad od Nove godine biti i lijepo zamotano u euro, koji će dati dojam kako je sve ovo normalno pa čak, eto, i certificirano od strane EU-a. Ispada da smo bili jako dobri i poslušni te smo sad „normizirani“ i civilizirani do te mjere da nas, evo, sad puštaju slobodno bez granica lunjati i po EU.
Malo morgen! Niti je to ideja Europske unije niti je to bio cilj nastanka Republike Hrvatske. Cilj su bili građani. Slobodan prolaz roba i usluga, a naročito ljudi. Ljudi ravnopravni i zaštićeni zakonom koji garantira jednaka pravila igre za sve. A ne da ti za razvoj i preživljavanje trebaju dobre veze u Briselu ili u Vladi ako možda živiš na periferiji ove države i da ti trebaju političari koji se time još i hvale. To je trebalo ostati u bivšim sustavima.
Upravo zbog toga vam donosimo ljude o kojima smo pisali prošle godine. Naše ljude. Naše građane. I to izabrane „odokativno“, bez neke stroge procedure ili pravila. Niti smo birali savršene niti smo birali idealne…
Jer takvi smo, ljudi.
A sada EPP: A koji su to ljudi u izboru naše redakcije možete saznati u aktualnom broju 1425 Međimurskih novina, ovog tjedna u prodaji već od danas 4. siječnja, a možete kupiti na kiosku i u svakoj boljoj trgovini.
