Vinko Žganec bio je hrvatski etnomuzikolog,melograf i akademik, te jedan od najznačajnijih hrvastkih zapisivača narodnih plesova, pjesama, obreda i običaja.
Rođen je 22. siječnja 1890. godine u Vratišincu, a umro je 12. prosinca 1976. godine u Zagrebu.
U vrijeme njegova djetinjstva, Međimurje je pripadalo Mađarskoj te je pohađao mađarsku pučku školu. Prva tri razreda gimnazije pohađao je u Varaždinu, a kako je bio odlikaš, dobio je besplatno mjesto u orfanotrofiju u Zagrebu. Završio je studij prava i doktorirao 1919. godine na Sveučilištu u Zagrebu i isprva je radio u pravničkoj struci.
Kustos Etnografskog muzeja postaje 1945. godine, a bio je i ravnatelj Instituta za narodnu umjetnost. Radio je i kao honorarni profesor etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1949 do 1966. Godine 1952. pa sve do 1957. bio je predsjednik Međunarodnoga savjeta za glazbeni folklor, a od 1955. do 1967. član njegova Izvršnog odbora. Još kao srednjoškolac je počeo sakupljati i zapisivati narodne napjeve iz Međimurja, a kasnije je to radio i u ostatku Hrvatske.
Najvažnija djela objavio je kao niz zbornika: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, Narodne popijevke Hrvatskog Zagorja, Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline, Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže u Mađarskoj, Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice…
