Samostan posvećen Blaženoj Djevici Mariji i svim svetima, odnosno samostanski kompleks sv. Jelene u Šenkovcu kraj Čakovca utemeljen je 27. kolovoza 1376. godine. Kompleks je izvorno građen u gotičkom stilu, ali kako je prije definitivnoga rušenja u 19. stoljeću u više navrata pregrađivan, popravljan i dograđivan, upravo je tu građevinsku fazu najteže prepoznati među pronađenim ostacima temelja. U renesansnom periodu građena je bočna kapela šesterostranoga tlocrta, tzv. mauzolej Zrinskih. Tijekom razdoblja baroka kompleks se sastojao od jednobrodne crkve, samostanskoga sklopa, zvonika, sakristije, tzv. mauzoleja Zrinskih i gospodarskih građevina.
Od osnutka samostan je bio usko vezan uz čakovečku utvrdu, odnosno njezine gospodare, koji su se tijekom desetljeća i stoljeća smjenjivali. Tijekom 16. i 17. stoljeća kada su Zrinski bili gospodari Međimurja očuvalo nam se relativno mnogo isprava koje govore o posjedima samostana i o raznim sporovima koje su pavlini imali sa Zrinskima, dok o izgledu samostana ili vremenu gradnje pojedinih njegovih dijelova nalazimo samo kratke crtice.
Materijalni ostaci koji svjedoče o vezi pavlina i obitelji Zrinski vrlo su skromni. U pavlinskom samostanu u Šenkovcu samo se bočna kapela šesterostranoga tlocrta, tzv. mauzolej Zrinskih, očuvan u arheološkom sloju i fragmenti jedne nadgrobne ploče od crvenkastoga mramora mogu sa sigurnošću pripisati direktnom utjecaju pojedinih članova te obitelji. Građevina je imala funkciju obiteljske grobnice, a prema prikazu koji je objavljen 1752. godine vidljiva su njena renesansna stilska obilježja. Prilikom arheoloških iskopavanja 1924. godine prvi su put otkriveni njeni temelji i kripta kapele bez ukopa.
Podatak da je grobnicu obitelji Zrinski izgradio sigetski junak Nikola IV. Zrinski, koji donose Josip Bedeković i Rudolf Horvat, nije točan, jer se u ispravi od 27. siječnja 1627. godine navodi da je za sahranu tijela grofa Jurja V. Zrinskog, koji umire 1626. godine, izgrađena nova kapela uz samostan Blažene Djevice Marije i sv. Jelene kod Čakovca. Dakle, Juraj V. bio je prvi član obitelji Zrinski koji je nakon tragične smrti, 26. rujna 1626. godine sahranjen u novoizgrađenu obiteljsku grobnicu.
Danas, analizom povijesnih izvora i arheoloških nalaza pretpostavljamo kako su Jurjevi slavni preci, Nikola IV. i Juraj IV. Zrinski, pokopani u lađi ili svetištu samostanske crkve. Naime, 7. rujna 1566. godine Nikola IV. Zrinski junački je poginuo u bitci za Siget. Njegove su posmrtne ostatke 18. rujna preuzeli sin Juraj IV., zet Baltazar Batthyanny i šurjak Franjo Tahy te donijeli u Čakovec i svečano pokopali uz grob prve supruge Katarine Frankopan i njihovo troje djece. U samostanskoj crkvi sahranjen je 1603. godine i Juraj IV. Zrinski, a pokapaju ga sami pavlini.
Damnatio memoriae obitelji Zrinski je uslijedio nakon požara 1695. godine kada je kapela očišćena i obijeljena te je u nju stavljen jedan stari mali oltar s kipom sv. Antuna u sredini te dva mala bočna oltara sv. Barbare i sv. Ivana Nepomuka. Nakon što su Zrinski u potpunosti izgubili Međimurje pavlinski se samostan održao još skoro sto godina te je 1786. godine ukinut dekretom cara Josipa II., a sve što je bilo vrijedno otpremljeno je ili prodano na dražbama. Uslijedile su godine kad je samostanski kompleks postupno zapuštan i eksploatiran bez ikakvih novih ulaganja. Nakon Dvorske komore vlasnikom kompleksa 1802. godine postaje barun Knežević, kojem se pripisuje rušenje crkvene lađe i tzv. mauzoleja obitelji Zrinski te transformacija samostanskih zgrada u profanu rezidenciju. Rušenjem tzv. mauzoleja Zrinskih nestao je i posljednji trag te obitelji u Šenkovcu. Gdje su završili njihovi posmrtni ostaci i ostale nadgrobne ploče koje su pokrivale njihova posljednja počivališta, i dalje ostaje otvoreno pitanje.
Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških zbirki
