Robert Grudić, ravnatelj Županijske bolnice Čakovec, otvoreno je odgovarao na naša pitanja što znači funkcionalno spajanje naše s varaždinskom bolnicom, što su donijele i kakve su otpore izazvale promjene rukovoditelja odjela. Kako se bolnica nosi s nedostatkom liječnika te je li bolnici potrebna magnetska rezonanca.
Shodno svom poslu kirurga koji je obavljao prije nego je preuzeo dužnost ravnatelja bolnice, u čijoj je nadležnosti i postavljenje rukovoditelja odjela, odgovarao je kirurški neuvijeno – što se mora odrezati, odreže.
Za kvalitetnije funkcioniranje trebalo je nešto mijenjati
Postavljanjem novih rukovoditelja odjela nije prošlo bez otpora pa čak i opstrukcije. Stjecao se dojam da je to odbijalo mlađe željnije napredovanja, umjesto iscrpljivanja u međuljudskim odnosima. Čime ste se rukovodili pri postavljanju novih rukovoditelja?
– Svaka promjena i želja za napretkom iziskuje ljude koji to mogu napraviti. Medicina je izrazito dinamična struka u kojoj trebate stalno držati korak s tehnologijom, znanjem, kako biste bili dobar liječnik, kvalitetno liječili i napravili najbolje za svog pacijenta. Činjenica je da je medicina postala jako ovisna o tehnologiji jer nam omogućava kvalitetnu dijagnostiku i liječenje. Nabavom opreme riješen je manji dio problema ako nema ljudi koji njome upravljaju i koriste je.
Kadrovske promjene su, po meni, bile neophodne. Na nekim odjelima na kojima se pokazalo da se stvari ne mogu promijeniti i funkcionirati s istim ljudima, napravljene su promjene i smatram da su dovele do pozitivnih rezultata. Ima kolega koji smatraju da je mjesto voditelja odjela rezervirano za najstarijeg liječnika i da je to jednostavno način kako bi stvari trebale funkcionirati. Ja se s tim nisam složio, jer smatram da svaki rukovoditelj odjela mora dati inicijativu i pokazati da je odjel napredovao, da potiče edukaciju, bolje organiziraju način rada, da se potiče ljude da rade sve kvalitetnije za pacijente.
Odljev liječnika?
– Svjesni smo da je iz Hrvatske otišlo oko 700 specijalista u druge zemlje. Nažalost, ni naša bolnica nije izuzeta, ali ne tako dramatično kao drugdje. Iz Koprivnice je u kratkom vremenu otišlo 7 anesteziologa, praktički su ostali opustošeni. Od nas odlaze iz privatnih razloga, vraćaju se u mjesto stanovanja, nastavljaju karijeru drugdje, neki zbog obiteljskih odnosa žele promijeniti mjesto boravka. Fluktuacija liječničkog kadra u principu uvijek prisutna, u zadnje vrijeme cijeloj Hrvatskoj nešto više. Sa svim liječnicima koji odlaze obavljeni su razgovori da bi se vidjeli razlozi njihova odlaska ili nezadovoljstva. Neke stvari su popravljene, a, nažalost, nekim uvjetima ne možemo udovoljiti jer živimo u financijskim prilikama kakvima živimo. Dio kolega koji odlaze imali su priliku biti na rukovodećim mjestima kako bi napravili promjene u funkcioniranju, da i sami budu dio poboljšanja sustava, međutim nisu bili spremni prihvatiti odgovornost.
Što se tiče nedostatka kadrova u našoj bolnici, trenutno dva anesteziologa dolaze na ispomoć dežurati i sustav funkcionira. Odlasci koji se najavljuju kritično ne ugrožavaju način funkcioniranja odjela. U bolnici da bi sustav funkcionirao bez ikakvih preopterećenosti i bez ikakvog velikog broja prekovremenih sati, nedostaje 15-tak liječnika različitih specijalnosti.
75 liječnika specijalizaciji ili subspecijalizaciji, najavljeno i 30 novih
Je li Bolnica, kako neki sugeriraju u javnosti, u kadrovskim problemima?
– Imamo velik broj liječnika na specijalizaciji i subspecijalizaciji, njih 75. Praktički je polovica od ukupnog broja liječničkog kadra na specijalizaciji ili subspecijalizaciji. Nikad ih nije bilo toliko na specijalizaciji. Ali je razumljivo da naši pacijenti sa zdravstvenim problemima žele uslugu sada, a ne za godinu, dvije, tri kad će se ti liječnici vratiti sa specijalizacije.
Uz to, ove godine smo zatražili 30-tak novih specijalizacija pored ovih 75 na kojima se već liječnici nalaze. U svakom slučaju vrlo pažljivo planiramo kadrove, vodeći računa tko nam i kada odlazi u mirovinu da se više ne stvaraju kadrovske rupe, koje smo naslijedili iz ranijih razdoblja i koji su nam sada najveći problem, kada se nije tako pomno planiralo ni upućivalo na specijalizacije. Problem te rupe je sada stanje na infektologiji koja je ostala na jednom specijalistu i dva specijalizanta. Drugi primjer je oftalmologija, gdje je u šest mjeseci troje liječnika otišlo u starosnu mirovinu, a broj liječnika na tom odjelu praktički je prepolovljen. A to se s obzirom na starosnu dob liječnika znalo puno ranije.
Nažalost, specijalizacije traju pet godina, pa treba čekati da ih liječnici završe. No ni to ne garantira njihov povratak, premda potpisuju ugovor da će nakon završetka specijalizacije kod nas raditi i imaju financijsku obvezu koja za nove specijalizante iznosi oko 250.000 kuna. Ako se ne vrate raditi kod nas, oni moraju nadoknaditi štetu u tom financijskom iznosu.
Međutim, nije problem u toj svoti, već u vremenu u kojem je bolnica bez specijalista. Zbog toga planiranje kadrova u bolničkom sustavu mora biti izrazito precizno, uzimajući u obzir i druge životne okolnosti za gubitak specijalista, a ne samo odlazak u drugu ustanovu.
U Hrvatskoj nema viška liječnika, a zapošljavanje liječnika iz drugih zemalja moguće je ako imaju licencu Hrvatske liječničke komore. Nažalost, Hrvatska nije željeno odredište za uvoz medicinske radne snage jer u neposrednoj blizini postoje zdravstveni sustavi koji njima nude puno bolje uvjete.
I za kraj, da se malo odmaknemo od kadrovske problematike. Što znači spajanje naše i varaždinske bolnice?
– Spajanje je vrlo nezgodan izraz i termin jer se zapravo radi o povezivanju visokosofisticiranih i rjeđih dijagnostičkih i terapijskih metode. Najbolji primjer na koji način bi se bolnice povezivale je interventna kardiologija u našoj bolnici za područje od najmanje 500.000 stanovnik: područje naše županije, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. To znači da pacijenti koji imaju tegobe sa srcem i potrebu za snimanjem krvnih žila srca ili infarktom liječili bi se u našoj ustanovi. To je taj sustav povezivanja, pri čemu se nikome s ništa ne uskraćuje, nego se visoko specifične i rizične bolesti liječe u jednom centru, zbog edukacije liječnika, skupoće opreme, iskustva. Tako sustav bolje i jednostavnije funkcionira. Naša bolnica je predviđena za drugi krug povezivanja. U ovom trenutku su dobrim dijelom povezane bolnice u Slavoniji, zatim oko Karlovca. Sada se i skupljaju iskustva tih povezivanja. Nakon prvog kruga povezivanja i iskustava iz tog procesa, pozitivnih ili negativnih, dolazi u obzir povezivanje u drugom krugu. Sadašnja uprava, kao i Županija, imaju stav da Županijska bolnica Čakovec neće ostati bez ijednog odjela. Samo će se ovisno o stupnju kvalitete rada i raspoloživosti opreme razgovarati o mogućem povezivanju s drugim bolnicama. Intervencijska kardiologija je test na koji način te stvari funkcioniraju. Kao što bi intervencijska kardiologija bila regionalni centar u Čakovcu tako bi varaždinska bolnica mogla bila centar neurokirurškog liječenja ove regije. Mi smo već sada u kontaktu oko tog povezivanja interventne kardiologije kako bi njihovi pacijenti s kardiološkog odjela bili upućivani k nam na terapiju i daljnje liječenje, a ne da se upućuju u Zagreb. Od početka rada do sada preko 340 pacijenta je d prošlo kroz intervencijsku kardiologiju.
