U našim životima ponekad planirano male stvari mimo plana postanu velike. Tamo, još prvog prosinca, u Društvenom domu u Donjem Koncovčaku dogodilo se prvo skupljanje uz čaj, kolutiće i žganice.
Bilo je na stolu, u šalicama, kupicama i tanjurima svega, no još dok su odzvanjale zadnje riječi pozdrava, okupljene su već nosile emotivne priče, slike iz žgajarnice, sjećanja na duhu ficka i plaviša i pregršt malenkosti koje su se „se na vekše i vekše otpirale kak su vure drobniše postajale”.
Tada prisutni obečali su si da se čajanka mora ponoviti, čim prije, čak prije nego se prosinac 2023′ za navek v zaborav skrije. Društvo se bez velikih zvona zbralo gotovo na minutu, tri tjedna poslije, u četvrtak 21. dvanaestoga točno u 17 sati.
Lipov čaj je već vrio, stvorio se odnekud i šipkov, kolutića dovoljno, našlo se toga i pod kutom 45, žganice na pretek, ali – družina je jedva dočekala priče. Za predbožićnu atmosferu najljepše su se uklopile one o Barbariju, svetomu Miklošu i iskaju cimreka po šumi na sam den Svetoga posta – odabrani naglasci iz šire i duže priče Na to mlado leto V. Borovskog iz Merhatovca.
Dogodilo se, samo po sebi, da su puce i dečki iz Udruge Međimurska Žganica Tepka i gosti, mimo bučnih i mega rasvijetljenih trgovačkih centara, u skromnosti Društvenog doma u Donjem Koncovčaku, svojom družbom i jednostavnošću ostvarili večer koja će se pamtiti duže i ljepše negoli i najslavnija društvena mreža viralno to može zajamčiti.
Uz zadnje kaplje čaja, jedni drugima i svijetu zaželjeli su svu milinu i radost Božića te plodnu, zdravu i strpljivu novu godinu.
Tekst i foto: Općina Selnica
