Gusti Draksar iz Novakovca, pravim imenom Augustin Petrović koji je preminuo prije dva mjeseca, ostavio nam je otpjevane pjesme njegovim glasom koje će živjeti zauvijek.
Gusti je bio osjećajan, jednostavan, rekli bi pravi domaći čovek, društven, pristupačan, čovjek iz naroda, neizmjerno ponosan na svoju obitelj i zavičaj… Po ničemu nije pokazivao da je on prava umjetnička glazbena duša i veličina, da je on napravio nešto tako veliko za međimursku kulturu i glazbu i za sve one koji vole tu glazbu, da je za sobom ostavio otpjevane pjesme, posebno stare međimurske pjesme, koje su prepoznate u Međimurju, širom Lijepe naše i cijeloga svijeta kao prepoznatljivost Međimurja. Kad netko sluša njegove pjesme možemo reći: „Evo, to je Međimurje…“
Veli se da je umjetnost u glazbi ono nešto dok slušamo neku melodiju i osjećamo trnce, kada nam oko zasuzi ili kada jednostavno ta glazba pobudi emocije i doživljaj kod onoga koji to sluša… A stare međimurske pjesme koje nam je Gusti otpjevao od Mura, Mura globoka si voda ti, Sedi si kraj mene stari moj pajdaš, ili Zaigrajte meni vuni na križoju, Šest let mi je minulo ili do pjesme kojom je opjevano Dekanovsko grobiće, su baš to, umjetnost v pravom opisu… U svaku tu pjesmu osim neponovljivoga glasa, Gusti je dao i emociju koju su „obični“ ljudi, a i najveći etno glazbeni znalci u Hrvatskoj i šire prepoznali kao nešto što je baš pravo međimursko.
U načinu njegove interpretacije naših međimurskih pjesama se baš osjeća ljubav, patnja, bol, tuga, ljepota, život međimurskoga čovjeka kroz vremena. Čuje se Gustijeva lakoća prenošenja glazbene ljepote i emocije… Uh, kako je to moćno i strastveno otpjevano…
Pjesme s Gustijevim glasom će se zauvijek slušati na medijima širom svijeta i zauvijek će biti zapisane u povijesti međimurske glazbe. I to je bogatstvo koje je neprocjenjivo i kulturna baština na koju svi Međimurci moramo biti ponosni.
Gusti je mjesec i pol dana prije smrti izrazio želju da u studiju otpjeva još jednu međimursku pjesmu. Nažalost bolest je bila brža i jača… Njegovi prijatelji glazbenici, na čelu s Krunoslavom Kamenićem snimili su pjesmu „Spominek“, Gustiju u spomen.
Pjesma je snimljena, a njegovu dionicu u studiju otpjevao je njegov mlađi sin Pepi (Stjepan Petrović). Vjerujemo da ju Gusti negdje iz prikrajka sluša i čuje, iako svima nama u njoj fali samo njegov glas i taj osebujni izričaj, svojstven samo njemu…
Ovim se putem zahvaljujemo svim dragim prijateljima glazbenicima na njihovom doprinosu kod snimanja pjesme „SPOMINEK“ jer bez njih nikako ova pjesma ne bi bila ista u glazbenom smislu.
Posebna zahvala prijateljima Vjekoslavu Magdaleniću te Marku Lajtmanu što su nam omogućili da uz njihovu stručnu pomoć u njihovim studijima „Virtual Sound“ i „Jazbina“, snimimo ovaj glazbeni uradak.
- Pjesma: SPOMINEK
- Tekst i glazba: Krunoslav Kamenić
- Pjevaju: Kruno Kamenić i Pepi Draksar
- Prateći vokali: Vjekoslav Magdalenić, Marko Lajtman, Kruno Kamenić
- Klarinet: Ladislav Varga
- Violina: Tomislav Vrabac
- Harmonika: Dejan Mošmondor
- Cimbal: Josip Brdar
- Bandisti: Krilnice i trube: Vjeran Vidović, Antun Šardi, Mario Kovačev, Antonio Baranašić, Krunoslav Kamenić
- Tenor: Antun Sokač
- Tenor Sax: Josip Posavec, Kristijan Zorković
- Trombon: Danijel Čok, Danijel Požgaj
- Tuba: Matija Sokač
- Snimatelji: Marko Lajtman, Vjekoslav Magdalenić
- Aranžmani: Danijel Požgaj, Vjekoslav Magdalenić
- Mix i master: Vjekoslav Magdalenić – Virtual Sound
Tekst pripremili: Krunoslav Kamenić, Ivan-Goran Herman
