Nedaleko od Čakovca, u Ulici bana Josipa Jelačića, posjetili smo farmu ovaca Branislava Bakse. Pravo malo carstvo usred grada, tako bismo mogli u nekoliko riječi opisati posjed obitelji Baksa. Osim ovaca, u dvorištu iza obiteljske kuće uzgajaju guske, kokoši, pure i purane. No, primarna djelatnost im je uzgoj ovaca kojih za sad imaju 80-tak te ne misle stati na tom broju.
Iako je u mirovini tek tri godine, šezdesetosmogodišnji Borislav poljoprivredom se bavi preko 40 godina pa ima puno iskustva u toj djelatnosti. Po struci je mesar, a cijeli radni vijek proveo je u Sloveniji.
– Počeli smo najprije s konjima, kravama, kozama, a sada se bavimo uzgojem ovaca. Prve ovce, cigaje, nabavili smo u Novoj Gradiški, no sada su sve koje imamo iz domaćeg uzgoja, naše, ispričao nam je u razgledu farme Borislav.
Cigaje se, inače, smatraju jednom od najstarijih pasmina ovaca za koju se pretpostavlja da je iste genetske osnove kao i merino pasmine. U Hrvatskoj se ova pasmina uzgaja stoljećima, u kvalitetnim hranidbenim uvjetima pa je cigaja naša tjelesno najrazvijenija pasmina ovaca.
Današnje cigaje imaju znatno veći tjelesni okvir i tjelesnu masu. Ovce su u pravilu šute, odnosno bez rogova, dok ovnovi mogu biti sa ili bez rogova. Uši su velike i često klempave, dok je tijelo cigaje prekriveno poluzatvorenim runom. Janjad je u prvim danima života sivo mišje boje, koja se s dobi postupno gubi tako da je janjad sa četiri mjeseca potpuno bijela. Janjad koja se janji potpuno crna zadržava tu boju. 
– Ovce uzgajamo potpuno na prirodan način. Pasu travu iza našeg dvorišta. Nema kod nas ni špricanja, ni bilo kakvih drugih kemikalija. Oko nas je puno zapuštenih zemljišta i livada, rijetko tko obrađuje danas zemlju, a naše ovce sve to popasu, ispričao nam je Borislav, koji svoje ovce hrani zobom ječmom, tritikalom odnosno žitaricom koja je križanac pšenice i raži te drobljenom pšenicom.
Obitelj Baksa ovce uzgaja prvenstveno radi kvalitetnog mesa. S plasmanom proizvoda na tržište uopće nemaju problema jer je potražnja jako velika s obzirom na to da se u Međimurju jako malo ljudi bavi uzgojem ovaca u te svrhe. Dapače, kad bi imali više komada ovaca, i njih bi sve prodali.
Potražnja veća od ponude
– Ovce otkupljuju naši mesari i pekari. Kvaliteta mesa je za čistu desetku, to je neosporno. Prodajemo komad po šesto kuna, s tim da jedan komad teži oko 15 kilograma. Prodajemo ih kad navrše pet mjeseci, objasnio nam je naš sugovornik, koji naglašava da s uzgojem ovaca nema velike brige. Ujutro im dade sijeno i vodu, a potom se puštaju van na ispašu. Kad su na ispaši, uvijek je netko s njima.
Prije su imali preko 500 komada ovaca, ali su zadnjih godina smanjili brojku. Početno ulaganje u uzgoj ovaca bilo je dosta veliko, ali ono se kasnije višestruko vrati.
– Obično se ojare dva kozlića, ali rijetkost nisu ni trojke, ispričao nam je Baksa kojemu u uzgoju ovaca pomaže brat Mladen s obitelji.
Uza sve to, dvorište iza kuće dom je 300-tinjak kokoši, 150 pura i purana, te isto toliko guski. Meso i jaja su jako brzo prodaju, već imaju komade peradi “zabezicirane” unaprijed.
Njihovim uzgojem bavit će se sve dok ih zdravlje bude poslužilo. Pokazalo se da je njihov uzgoj odličan primjer dobre, dodatne zarade, posebice u mirovini kad se prigodi kućnog bužeta uvelike smanje.
