Međimurski zaljubljenici u svemir i članovi Astronomskog društva VEGA Čakovec svoj su pogled uperili u novi izazov – izdavanje časopisa VEGA HORIZONTI. Članovi AD VEGA Dejan Vinković, dr. astrofizike i Zoran Novak, fotograf i predsjednik društva, najavljujući prvi broj specijaliziranog časopisa istakli su kako će između ostalog suradnici u pripremi tema biti i djelatnici Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode. Ideja za časopis krenula je od problematike svjetlosnog onečišćenja, kazao je Novak te nastavio:
– Spoznali smo da su stanovnici Čakovca slabo educirani na temu svjetlosnog onečišćenja. Postavilo se pitanje na koji način ljude o tom problemu educirati. Razmišljali smo o predavanjima. Ubrzo smo shvatili da poruku želimo odaslati mnogo većem broju osoba negoli bi ih predavanja okupila. Rodila se ideja o časopisu u kojem bi se kontinuirano pisalo o toj temi.
* Svjetlosnom onečišćenju između ostalog pridonose i odviše osvijetljeni sakralni objekti?
– Većina crkava ima reflektore postavljene na dnu tako da oni svijetle prema nebu. Prema definiciji današnje ekološke rasvjete svjetlost bi trebala svijetliti prema dolje u razini horizonta. Taj problem kod sakralnih objekata počeo se rješavati tako da se na reflektore postavlja maska. Objekt se skenira, izradi maska u negativu i postavi na reflektor. Tada on osvjetljava samo fasadu, a svjetlo sa strane se u velikoj mjeri blokira. To je praksa koja se u inozemstvu, primjerice u Sloveniji, pokazala učinkovitom, a što se tiče financija nije odviše skupa. To bi svakako trebalo primjenjivati i kod nas.
„Međimurje – hotel s 1000 zvjezdica!‟
Ovog ljeta, u kolovozu AD VEGA organizirala je 1. Regionalni susret astronomskih društava s prekograničnog područja Hrvatske i Slovenija „Međimurje – hotel s 1000 zvjezdica‟. Unutar programa održana je u Tehnološko inovacijskom centru Međimurja panel rasprava na temu „Svjetlosno onečišćenje‟, na kojoj je kao jedan od govornika bio i Siniša Golub, ravnatelj Međimurske prirode. O zaključcima rasprave Novak je kazao:
– Na panel raspravi sudjelovale su astronomske udruge sjeverozapadne Hrvatske te iz Maribora. Osobito su po pitanju svjetlosnog onečišćenja aktivni mariborski astronomi. Gost je bio i glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza Dorian Božičević. Govorio je o primjerima dobre prakse u inozemstvu i kod nas te o pravilnicima iz Zakona prema kojima je definirano da jedinice lokalne samouprave moraju u roku od 12 mjeseci od donošenja pravilnika donijeti akcijski plan zamjene odnosno modernizacije postojeće javne rasvjete. Naša je želja da se kroz teme časopisa VEGA HORIZONTI i jedinice lokalne samouprave osvijeste kako moraju nešto poduzeti za smanjenje svjetlosnog onečišćenja. Rok za implementaciju akcijskog plana je čak 12 godina.
Promatranje Sunca u Čakovcu
* Žitelji Međimurja rado zavire u teleskope. Pokazuje to i odličan odaziv na aktivnosti koje ste provodili nedavno u urbanoj sredini. Što se promatralo?
– U centru Čakovca u relativno kratkom vremenu organizirali smo dva promatranja Sunca. Jedno smo organizirali unutar 1. Regionalnog susreta astronomskih društava s prekograničnog područja Hrvatske i Slovenije „Međimurje – hotel s 1000 zvjezdica”, a drugo je bilo u suradnji sa Zelenom energetskom zadrugom koja je predstavljala solarne panele. Ljudi su oduševljeni kad vide Sunce iz druge perspektive. Imamo jedan teleskop koji je specijaliziran za promatranje Sunca kroz koji se fino vide procesi koji se zbivaju na Suncu.
Pola stoljeća star teleskop
* Osim pripreme novog časopisa što su još aktualnosti rada AD VEGA?
– Udruga broji tridesetak članova. Za članstvo u udruzi nije potrebno nikakvo predznanje. Imamo odličnu suradnju s međimurskim vrtićima i školama. Tijekom školske godine provodimo aktivnosti u OŠ Sveti Martin na Muri, OŠ Vratišinec, OŠ Štrigova, Gimnaziji Josip Štolcer Slavenski i Trećoj OŠ u Čakovcu. Imamo opremu, ali želja je naravno nabaviti još kvalitetniju opremu kako bi zainteresiranoj javnosti mogli pokazati što više. Imamo zvjezdarnicu u Savskoj Vesi. U vlasništvu je Grada Čakovca i mi upravljamo s njom. Savska Ves je zvjezdarnicu obnovila, ali problem je teleskop koji je star pedeset godina i one se na njemu itekako poznaju. Nadamo se da će nam Grad Čakovec pomoći oko opreme. Za modernizaciju zvjezdarnice trebalo bi oko dvadeset tisuća eura i svjesni smo da je to velik izdatak, ali on će u konačnici služiti za edukaciju javnosti.
Komet C/2023P1 (Nishimura) snimljen 07.09.2023. iznad Međimurja. (autor fotografije: Zoran Novak)
Gemenidi – spektakli na nebu
* Događanja na nebu kod ljudi izazivaju interes, ali i neku vrstu strahopoštovanja. Što ljudi najčešće opažaju?
– Spektakala na nebu uvijek ima, samo treba imati dobar teleskop da nešto vidiš (smiješak). No, neke stvari se mogu vidjeti i bez teleskopa. Recimo Perzeidi su meteorski roj koji je vidljiv uvijek u kolovozu. Postoje čak i ljepši meteorski rojevi, ali Perzeidi su vidljivi u ljetno doba kad je vani ugodno toplo, pa su oni „popularni‟. Geminidi koji su u prosincu, pružaju daleko veći spektakl. U to doba manje je vedrih noći, a i za astropiknik na otvorenom u tom dijelu godine mnogo je manje zainteresiranih. Stoga Gemenidi nisu toliko poznati. Nedavno nam je blizu Zemlje bila jedna kometa. Uspio sam je fotografirati, a perioda joj je nekih 430 godina. Kretala se prema Suncu, i kad prođe Sunce, ona odlazi i vraća se za 400 godina. Nebo je dakle, prepuno događanja.
* Zoran je odmalena svoj pogled usmjerio prema nebeskim prostranstvima, pa se prisjetio početka:
– Od malih nogu sam u tome. Nekad nije bilo interneta, pa sam u knjižnici posuđivao knjige o astronomiji i svemiru. Teško je objasniti odakle ta moja ljubav prema astronomiji. Spletom okolnosti sam postao fotograf, tako da se više od trideset godina profesionalno bavim fotografijom. Prirodni tok stvari je bio da sam se počeo baviti astrofotografijom. Najveći gušt mi je u noći doći na teren s teleskopom, montirati astronomsku kameru i fotografirati ono nevidljivo golim okom.
Astrofizika pobijedila matematiku
Astrofizičar Dejan Vinković, dr. kao student otkriva privlačnost znanosti o nebeskim tijelima i pojavama u svemiru:
– Iako sam u poslovnim vodama, još uvijek radim aktivno i u znanosti. Imam svoju tvrtku vezanu podatkovne znanosti. Astronomija mi je prva ljubav. U osnovnoj školi sam išao na matematička natjecanja, a onda sam se u srednjoj školi prebacio na fiziku. Krenuo sam studirati fiziku, a astronomiju sam otkrio na fakultetu i tada me ta znanost osvojila. Prvi dodir su bili meteori i njihovo promatranje, pa sam slijedom svog interesa i doktorirao na astrofizici.
* Nama laicima značenje astronomije i astrofizike izaziva osjećaj malenkosti i nedovoljnog poznavanja gradiva. S razlogom, ili?
– Astronomija je znanost koja se bavi promatranjem neba i svemirskih fenomena, a astrofizika pridodaje tome i fiziku kojom pokušavamo objasniti što to zapravo i jest. Od stvaranja svemira, pa do meteora koji su s nama u atmosferi. Da to nije ništa egzotično, primjer je moj doktorat. Kad gledamo sa stanovišta astrofizike tema je bila prijenos zračenja kroz svemirsku prašinu. Fizika je u biti ista kao kad u prostoriji punoj dima ništa ne vidite, ali gledanjem kroz infracrvenu kameru sve vidimo. Moj zadatak je bio prikazati slučaj kad imamo izvor svjetla, kako ono grije prašinu i kako se ta energija širi kroz taj oblak prašine. Svemirska prašina je otprilike veličine kao dim u našem svakodnevnom životu ili čak sitnija od toga. Međutim jednadžba fizike je ista.
Gužva na nebu
* Doktor znanosti Vinković, upozorava na još jedno zagađenje u svemiru:
– Problem za astronome postaju sateliti. Masovno se lansiraju, jer se žele uspostaviti mreže satelita za komunikaciju, internet ili radi promatranja Zemlje. Postoji mreža satelita koja 24 sata slika čitavu Zemlju. Govorimo o tisućama satelita. Broj satelita se ekspresno povećava. U međunarodnim institucijama ozbiljno se prati hoće li doći do problema sudaranja satelita, pri čemu nastaje mnoštvo krhotina. Tada dolazi do lančane reakcije pri čemu se čitava orbita oko Zemlje može uništiti. Zato postoje regulatorna tijela koja daju dozvole za lansiranje satelita. Nevjerojatno je da dolazimo do te faze gdje moramo ozbiljno razmišljati o takvoj vrsti posljedica.
Nebeske nepoznanice i velike oči
* U mraku su kod većine ljudi, velike oči, svi to znamo. Stoga upravo i nebeske nepoznanice često i oduvijek golicaju maštu Zemljana. Fotograf i astronom Zoran nije dosad zabilježio neidentificirane leteće objekte:
– Naša udruga postoji od 2010. godine, dakle 13 godina, ali smo se i prije toga bavili astronomijom. Ni ja niti članovi našeg društva dosad na nebu nismo primijetili ništa čudno. Bili smo mnogo na terenu u noćnim satima, i nitko nas nije oteo (smiješak). Puno sam fotografirao nebo. Naravno da se uvijek na nebu nađe neka točkica koja čudno svijetli ili se čudno kreće. Ljudi najčešće rade grešku kad povezuju neke planete s neobičnim događajima, a to su Venera i Jupiter. To su dva planeta na nebu koja su izuzetno sjajna, pogotovo ako su blizu Zemlje. Tu su i sateliti koji su sjajni, ali ne blinkaju kao avioni, pa kod ljudi izazivaju nedoumicu. Imamo i drugi fenomen vezan za satelite. To su iridium sateliti, stari komunikacijski sateliti koji imaju veliku površinu. Kad se reflektira sunčeva svjetlost od njihovih solarnih panela, dolazi do fenomena koji se zove iridijum bljesak. Ako imate na mobilnom uređaju aplikaciju za praćenje satelita, točno će vam za vašu lokaciju pisati kad će se taj bljesak desiti. Specifičnost tog satelita je to što se on vidi kao mala sitna točkica na nebu. I odjednom jako zabljesne u onom trenutku kad se reflektira sunčeva svjetlost direktno prema vama. Ljudi to često percipiraju na krivi način. Postoji Međunarodna svemirska postaja (ISS – International Space Station), ogromna je i ima veliku reflektirajuću površinu. Kad je u povoljnom kutu prema promatraču, poprilično bliješti. Ona nije kao iridijum bljesak, ne bljesne, već se vidi čak minutu, dvije, ovisno na kojoj je visini. Ljudima je to nepoznat fenomen i to stvara zablude. Treća stvar koja unosi zabunu ljudima su veliki meteori, odnosno bolidi. Meteor je pojava gdje zapravo čestica prašine ulijeće u našu atmosferu brzinom primjerice od 15, 20 ili 40, ili čak i više kilometara u sekundi. Dešava se to da ta mala čestica prašine veličine milimetar zbog te ogromne brzine, zagrijava laički rečeno atmosferu, i zagrijava trag tog ionizirajućeg plina kojeg ljudi opaze na nebu. Ljudi u tome mogu vidjeti vanzemaljce ili neke druge njima nepoznate objekte.
Čuvajmo atmosferu
* Je li Zemlja sigurna od nekih astronomskih udara? Prijeti li nam nešto?
Na kraju razgovora Dejan Vinković dr., primirio je nas obične Zemljane, pojašnjavajući kako na vidiku nema ozbiljne nebeske prijetnje:
– To je ozbiljna astronomska tema. Tijekom geološke povijesti Zemlje vidimo da su se udari u Zemlju dešavali. Tranzicija od dinosaura prema sisavcima se dogodila prije šezdeset i pet milijuna godina kad se dogodio golem sudar Zemlje s asteroidom. Meteori su jedna takva vrsta sudara, i dobro je znati da su oni milimetarski i centimetarski u prosjeku. Atmosfera nas štiti od tih sitnih udaraca. Filmovi često krivo prikazuju kako to zapravo izgleda. Da bi nešto palo na Zemlju, mora biti poprilično veliko. Primjerice, nešto veličine kombija napravit će ogromnu eksploziju. Naša atmosfera nas štiti od takvih objekata. Povremeno ulijeću veći komadi i podsjete nas da mogu biti još veći. Postoje astronomski projekti koji prate tako velike objekte i detektiraju nove, mapiraju ih i prate. Veličina asteroida od sto pedeset metara predstavljaju potencijalnu regionalnu opasnost. Takav asteroid probio bi se kroz atmosferu i lokalno bi napravio ogromnu štetu osobito ako bi udario u urbani centar. Trenutno znamo da tako nečeg nema blizu sigurno nekoliko stoljeća. Trenutno nema ničeg što bi udarilo u Zemlju, a sve što je opasno prati se i otkriva se.
Kad Betelgeuse postane Supernova
* Fotograf Novak za kraj razgovora otkriva što bi na nebu volio opaziti:
– Bilo bi lijepo za našeg života jednom vidjeti kako zvijezda eksplodira i pretvara se u Supernovu. Postoji jedna superzvijezda u sazviježđu Orion, Betelgeuse, koja je na kraju svog životnog vijeka, i koja je dovoljno masivna da će se pretvoriti u Supernovu. Velike su špekulacije u znanstvenim krugovima kad će se to desiti. Hoće li to biti za našeg životnog vijeka ili neće, ne znamo. Ali unutar sto tisuća godina vrlo vjerojatno. Sve ostalo su špekulacije od desetak do stotinjak godina da bi se to moglo dogoditi. To će biti izuzetno lijep spektakl za ljude koji će moći to vidjeti. Nama je na listi želja, ali bojimo se da nam se to neće ostvariti (smiješak).
Članovima AD VEGA želimo zvjezdano nebo i vedre noći kako bi promatrali nebeske spektakle, a svi zainteresirani neka prate njihov rad na mrežnoj stranici advega.hr ili društvenoj mreži FB Astronomsko društvo Vega Čakovec gdje će biti i informacije o časopisu VEGA HORIZONTI.
tekst: Roberta Radović
foto: Roberta Radović, Zoran Novak i arhiva AD VEGA
