U predblagdanskom ozračju posjetili smo obitelj Naranđa iz Preloga, koja je usprkos brojnim nedaćama zadnjih desetljeća u iznimno zahtjevnom poslu profesionalne fotografije i novijih medija uspjela ostvariti i očuvati nekoliko radnih mjesta u obiteljskom obrtu.
Zarađivati za život profesionalnom fotografijom ima svoju visoku cijenu, pa nije nimalo čudno što je u zadnjem desetljeću u donjem dijelu Međimurja svoj obrt zatvorilo više fotografa.
Od kinooperatera do vrsnih fotografa
Obitelj Naranđa iz Preloga zapravo je jedina u donjem Međimurju uz Donju Dubravu koja uspješno odolijeva gotovo kataklizmičkim promjenama tehnologije koje su se dogodile zadnjih desetljeća.
Obiteljski obrt Foto studio Vipro Prelog danas ima troje zaposlenih, u njemu rade otac Stjepan, sin Mario i kći Maja. Nekada je pomagala i Stjepanova supruga Julijana, rodom iz Otoka, no danas je posvećena unucima Niki, Mariju i Juri. Supruga sina Marija je učiteljica kulinarstva na Srednjoj školi Prelog i jedina se aktivno ne bavi fotografijom i filmom u obitelji, dok je zet Josip završio studij multimedije u Varaždinu, pa je i on on blizak obiteljskom poslu.
Počeci nisu bili nimalo jednostavni, o čemu Stjepan Naranđa kaže:
– Do Domovinskog rata bio sam kinooperator zajedno s bratom u kinu u Prelogu, gdje sam bio zaposlen. Kada je počeo rat, u kino više nitko nije dolazio, ostao sam bez devet plaća. Nisam dobio otkaz, jednostavno smo prestali s radom. Od Centra za kulturu kupili smo kinoprojektor. Projektor smo platili, međutim, kasnije ga je preuzeo Grad Prelog, odnosno tadašnja Općina Prelog, a nama nisu ništa platili. I danas mislim da to nije bilo u redu. I ne samo to, plaćao sam uredno pretplatu za telefonski broj 119, kasnije ga je jednostavno preuzeo Grad.
Nakon obnove Doma kulture 2000. godine Grad je jednostavno zaposlio druge ljude, što mi je jako teško palo. I dalje se radilo s kinoprojektorom koji smo nas troje prijašnjih zaposlenika platili.
Velika ulaganja i stalno prilagođavanje promjenama tehnologija
Ubrzo je uslijedilo okretanje poslu kojim se dandanas bavi.
– Nasreću, još od 1989. godine bavio sam se fotografijom kao dopunskom djelatnošću, a od 1994. dobivam obrtnicu za bavljenje foto i videoprodukcijom. Otad smo profesionalni studio za fotografiju, proizvodnju filmova i videofilmova, a potom za izradu TV programa i informacijske tehnologije.
Tehnologija se mijenjala munjevitom brzinom i morali smo pratiti te promjene da bismo ostali konkurentni. Opremu, koja je jako skupa, kupovali smo na kredit, riječ je o rangu veličine od pedesetak tisuća eura, no bez toga se nije moglo.
Ubrzo je stigla digitalna tehnologija i trebalo je ponovno mijenjati opremu. Da bismo ostali konkurentni, morali smo kreditom nabaviti skupi stroj koji je na otvorenom tržištu stajao oko 250.000 eura. I danas postoji samo nekoliko takvih strojeva u našem kraju: po dva u Čakovcu i Prelogu i jedan u Donjoj Dubravi.
Jedno vrijeme prije masovne uporabe mobitela izrada fotografije išla je dobro, da bi se danas obrt sve manje isplatio. Fotografije se sve manje printaju, stigli su novi uređaji, mobiteli i digitalni fotoaparati te računala.
U zadnje vrijeme sve se više opredjeljujemo za industrijsku fotografiju za gospodarstvo, izradu dokumentarnih filmova za općine i gradove, snimanje raznih kulturnih događaja, koncerata, sportskih susreta. Radimo i grafičku pripremu, održavanje i izradu web-stranica, te smo na taj način u tijeku s vremenom.
Tko će spašavati dokumentarne zapise?
Na pitanje kakva je suradnja s Gradom Prelogom, Stjepan Naranđa odgovora: – Suradnja je dobra, pratimo velike događaje, uređujemo dio weba za Grad Prelog i događaje izvan radnog vremena. Godišnje za Grad Prelog i općine napravimo desetak dokumentarnih filmova.
Nasreću, imamo jako dobru dokumentaciju o snimanjima, koju vodim otpočetka. Danas je to neprocjenjiv dokumentaristički materijal za Grad Prelog i cijeli kraj, koji vodim već 29 godina. Mnogo je događaja i već se teško snaći, zadnji put smo za jedan dokumentarni film neke sekvence tražili čitav mjesec.
No neki događaji već jednostavno nestaju zbog starosti medija i moramo ih presnimavati da bismo ih očuvali. To nije jednostavno i zahtijeva jako puno vremena.
Mnogo događaja uspjeli smo kao TV emisije plasirati i na Varaždinsku i Čakovečku televiziju, s kojima surađujemo, vjerujem da je to mnogo značilo za imidž Preloga.
Zasad uspijevamo preživjeti, no ne znam kako će biti ubuduće, fotografski i medijski obrt sve se manje isplati kada je riječ o uslugama za građane. Sve što zaradimo ulažemo u posao, a plaće dolaze na kraju. No posao me veseli jer je zanimljiv i stalno dolazi nešto novo. Nažalost, sve se manje isplati.
Kćerka Maja Kralj, inženjerka multimedijske kulture, nastavlja: – Zadužena sam za izradu web-stranica, za dizajn, filmove, ali i sve drugo što treba, od snimanja studijskih fotografija do raznih događaja. Najdraže mi je ipak raditi grafičko oblikovanje jer tu postoji više mogućnosti.
Sin Mario, koji je elektroničar po struci, kazuje: – Usprkos modernim tehnologijama ja najviše volim fotografiju. Već imam 16 godina radnog staža, rano sam počeo raditi, još u Osnovnoj školi znao sam raditi s kinoprojektorom u kinu Prelog.
Moram reći da nije lako danas biti u ovom poslu. Ulagati treba neprestano, a skupi su i redovni servisi, bez kojih se ne može, nema popravka profesionalnog stroja ili boljeg fotoaparata bez više tisuća kuna, a svaku godinu treba i novi program. Volim svoj posao, kao i cijela obitelj, i to nas drži. Nadam se da ćemo izdržati.
Snimanje svadbi nije više kao nekada
Ljudi često misle da profesionalni fotografi najviše zarade na svadbama, no odavno nije tako. Profesionalni fotografi sve manje fotografiraju svadbe, danas svi imaju fotoaparate. Računa se da dvije trećine svadbe fotografiraju prijatelji mladenaca i slično, a ima i nelojalne konkurencije koja radi na crno.
Studio VIPRO godišnje fotografira jedva dvadesetak svadbi, iako ima konkurentnu cijenu te vrhunsku opremu, počevši od kamera s visokom rezolucijom, dronove za snimanje iz zraka i druge uređaje te izradu albuma.
