Franjo Kiš, mesar iz Donjeg Kraljevca potkraj godine dobio je nagradu za životno djelo Obrtničke komore Međimurske županije.
Veliko je to priznanje jer dolazi iz struke. A Franjo Kiš je u struci oko 55 godina, čudno, jer je rođen je 1959. godine, ali već je od osme godine života u mesnici. – Odgajali su me za nasljednika, ali to nije nimalo glamurozno kako zvuči.
– Prvo čega se sjećam je to kako su mi mama šivali “šurca” da bi me privikavali na rad u preradi. I što tamo može raditi dijete od kojih osam, devet godina, počinje svoju životnu i poslovnu priču Franjo Kiš. Nastavlja: – Dali su mi palicu koju sam jedva držao u ruci da bi “štekao” kobasice, koje su prelazile preko nje. Bilo je važno da budem prisutan u pogonu, da se naviknem, dok su se drugi dječaci za to vrijeme igrali kauboje i Indijance. To je bio takav odgoj i takva vremena, negdje 1966., 1967., 1968.
To su stvari koje su mi se urezale u sjećanje kao ne baš lijepe, kazao je. – Nisam imao lijepo djetinjstvo kao moji prijatelji koji su se vani igrali ili kad su kao malo odlazili biciklima na kupanje na Dravu, prisjeća se.
Cijeli životni i poslovni razgovor s Franjom Kišom možete pročitati u novom broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 19. siječnja.
