Harmonikaš TS Kumova Nenad Šajnović nakon četiri godine ispunio je svoj san i krenuo na put prema Camino de Santiago u Španjolskoj koji je ispunio nakon 22 dana pješačenja. Duhovno putovanje odabiru mnogi, kako bi pronašli svoj mir, viziju i religioznost.
Sve je počelo 2014. godine kad je Nenad Šajnović iz Zasadbrega pogledao film “The Way” koji ga je potaknuo da krene istraživati o Putu Camino. Istog trena srce mu je dobilo ”poziv” i odlučio je da će lipanj ove godine provesti malo drugačije. Kako sam kaže, najteže mu je bilo rastati se na tri tjedna od obitelji, ali su mu svi članovi pružili potporu.
Put je na početku krenuo naopako jer mu se na aerodromu u Parizu izgubila prtljaga u kojoj je imao svu opremu koja mu je trebala biti potrebna za svakodnevno pješačenje. Snašao se odmah u startu i cijeli put proveo samo s pinklecom na leđima u kojem je imao osnovne stvari.
– Ovo je bio kao nekakav znak jer sam u 22 dana shvatio koliko je malo čovjeku zaista potrebno. To su samo materijalne stvari, a na kraju vidiš da se sve može. Na neki način mislim da je i bilo dobro da se prtljaga zagubila jer je i ovako bilo previše tereta unutra koji bi me sigurno usporavao – ispričao nam je Nenad crtice sa svog životnog putovanja.
Na cijelom putovanju prošao je skoro 200 gradića i sela, kao i 800 kilometara. Ljudi su ono što će mu ostati najviše u sjećanju jer napominje kako su svi nevjerojatno opušteni, susretljivi, te nije postojala niti jedna osoba koja se ne bi osmjehnula i pozdravila s “Hola!” i “Buen camino”. Početak je bio na granici u Francuskoj u gradiću Saint Jean Pied de Porta, a krajnji cilj Camino de Santiago u Španjolskoj.
– Nevjerojatno je kako na putu sretneš tisuću hodočasnika koji su raznih vjera, nacionalnosti, ali sve nas je vezao put prema istom cilju. Na putovanju su i ateisti koji su jednostavno dobili unutarnji poziv da krenu prema grobnici svetog Jakova – istaknuo je međimurski hodočasnik.
Noćenje nije bio problem jer na poznatom putu Camino postoji pregršt hostela i smještaja, ali ipak je glavno imati vlastitu vreću za spavanje. Kako je imao manje odjeće nego je planirao zbog gubitka prtljage, navečer je sve oprao, a do jutra je već bilo spremno za dalje. Na putovanju je stekao mnoga inozemna prijateljstva, čuo puno prekrasnih, ali i tužnih životnih priča.
– Ovaj put te jednostavno pozitivno promijeni. Gledaš svijet malo drugačijim očima, a zadovoljstvo dolaska na cilj je neopisivo. Svakodnevno se žalimo na nekakve stvari koje trebamo samo prihvatiti ili promijeniti. Navečer, ili po putu razgovaraš s različitim ljudima, slušaš njihove potresne priče koje su ih potaknule na hodočašćenje – ispričao je Nenad.
Dao si je zadatak da u tri tjedna treba doći do cilja. Zbog toga nije uključio cijelu obitelji. Nije mu uvijek sve bilo bajno, noge su umorne, ali treba znati stati ili usporiti. Na sljedeće putovanje sprema se sa suprugom Mihaelom, ali onda će ipak uzeti malo više vremena.
– Sam prođeš rutu brže nego u paru, ali to je sasvim logično jer nemamo svi isti ritam hodanja. Treba dobro procijeniti svoje vrijeme kretanja, primjerice u nekim dijelovima sam morao sam sebe usporavati jer sam prelazio više od 5 kilometara na sat – kaže.
Zanimljivo je da je za put štedio godinama. Točnije odrekao se jedne kave dnevno, i taj novac je stavljao sa strane. Ispričao je kako su se “medvjedići” brzo pretvorili u dovoljnu svotu kojom je krenuo na putovanje svog života. Dolaskom na cilj u Camino de Santiago njegovim tijelom i mislila vladao je nevjerojatan mir i spokojnost. No, došlo je vrijeme da se vrati u svoj Zasadbreg.
Osim što se odlično osjeća, vratio se s osam kilograma manje svojoj obitelji koja mu je najviše nedostajala, velikim osmijehom, ali i željom za povratak na sveto mjesto.
– Nakon putovanja imam toliko prekrasnih dojmova koje je teško sve opisati riječima. Osjećam se puno poniznije, opuštenije i ostvario sam jedan cilj u životu koji me pozitivno promijenio u glavi – rekao je Nenad koji povratak već priprema u glavi.
Foto: Privatna arhiva
