Vrijedi li za slučaj ugradnje plinskih instalacija u Čakomove kamione ona stara, svima dobro poznata poslovica kako je put u pakao popločen dobrim namjerama.
Vođeni idejom za smanjenje troškova i ekološki prihvatljivijom tehnologijom, Čakom je u svojih 11 vozila pogonjena dizelom ugradio i plin, a riječ je o ukapljenom naftnom plinu UNP ili engleski LPG (liquified petroleum gas). Međutim, ubrzo nakon ugradnje došlo je do kvarova na motorima nekoliko vozila i zaustavljanja cijelog projekta na koji je utrošeno više od pola milijuna kuna.
Policija je bila u Čakomu, potvrdio nam je danas glasnogovornik PU međimurske, a Međimurske novine su o ovome već pisale u aktualnom broju koji je izašao 8. lipnja.
Naime, unutarnja revizija utvrdila je kako su naknadni troškovi vanjskih servisa nastali u vezi otklanjanja kvarova motora koji su se dogodili nakon ugradnje plina za 4 vozila iznosili 361.000 kuna te da su također nastali i interni troškovi popravka koji bi se mogli povezati s posljedicama kvarova motora u iznosu od 7.585 kn. Tu su i troškovi najma zamjenskih vozila u iznosu od oko 27.000 kn, pa troškovi vještačenja kvarova od 12.500 kn što sve zajedno s inicijalnim ulaganjem vlastitih sredstava u projekt iznosi 571.610 kn na teret Čakoma.
Ono što je najčudnije u ovoj priči je situacija da nitko u ovom slučaju, koji se već neko vrijeme pojavljuje u javnosti, ne može sa sigurnošću ustvrditi što je bio uzrok kvara na motorima vozila. To je pomalo nevjerojatno jer obično kada se dođe do mehaničara, onda se i sazna koji je uzrok kvara na nekom vozilu.
Stoga se može samo špekulirati je li u pitanju loša procjena vodstva tvrtka pri odabiru izvođača radova, nekvalitetno obavljeni posao ugradnje, nekakav nemar, možda čak sabotaža unutar tvrtke ili pak je na djelu nešto sasvim četvrto.
Bilo kako bilo, šteta je nastala jer instalacije ne samo da nisu ispunile svoju svrhu već su i donijele kvarove.
– Da je situacija ugodna, nije – bilo je prvo što nam je rekla direktorica Snježana Tkalčec Avirović u razgovoru za naše novine o ovom slučaju i nastavila: – U ugradnju plinskih instalacija u naše kamione išla sam u dobrim namjerama, javljajući se na javni natječaj Fonda za zaštitu okoliša i tu je moja savjest čista. U javnost se stvorila atmosfera afere koja ne postoji. Dogodilo se nešto što se pokazalo kao loša poslovna odluka, nešto što je urodilo mogućom velikom materijalnom štetom, ali su namjere bile dobre.
Kvarovi na motorima nakon 9-16 mjeseci rada vozila
U rujnu 2014. Čakom je potpisao ugovor s odabranim dobavljačem B.I.L. Fažana vrijedan 340.000 kuna, da bi na kraju listopada iste godine bio potpisan ugovor o primopredaji. Ugradnju plinske instalacije obavilo je društvo “Eko dizel” j.d.o.o. iz Kutine, servisna radionica u svojstvu podizvođača.
– Prvi kvar javio se na motoru vozila (Iveco traker, 2007. godište) u lipnju 2015., i to ribanjem klipova. Drugi je bio na kamionu smećaru (2001. godište) u veljači 2016. na kojem je došlo do oštećenja radilice. Mjesec dana kasnije gubitak snage motora utvrđen je kod još jednog kamiona smećara (Mercedes, 2001. godište) i naposljetku, u travnju iste godine nastalo je oštećenje motora (taljenje glave klipa prvog cilindra) na jednom od najnovijih kamiona Volvo – proizvodnje 2014. godine – objasnila nam je direktorica slijed kvarova koji su se očito događali u slijedu od koje godine dana, zbog čega direktorica ne otklanja mogućnost kako se izrazila “da se dogodio svojevrsni bojkot”. Jer kako su se vozila kvarila, tako je krenula i lavina šuškanja po poduzeća koja su išla tako daleko da se čak pričalo o sabotaži nekih djelatnika.
Čakomu očito nije bilo u interesu da o svemu obavijesti javnost, vjerojatno zbog zaštite ugleda tvrtke, međutim s druge je strane u javnost isplivao onaj dio priče, očito insajderski iz tvrtke, u kojoj se optužuje vodstvo tvrtke za nastalu štetu, bez sagledavanja svih drugih okolnosti događaja. Dobro je poznato kako je ponekad napad najbolja obrana.
– S obzirom na kvarove motora, odlučili smo da nakon svega svi kamioni dalje koriste isključivo dizel – rekla nam je na kraju direktorica. Inače, kod sedam kamiona sve je bilo u redu i nije bilo kvarova, dok su pokvareni kamioni osposobljeni za daljnji rad.
Nitko ni za što nije kriv?
Da bi se doista utvrdilo što se to događa, krenula su i ispitivanja, slali su se zahtjevi za vještačenjem i zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, tražila se sva prateća dokumentacija, razne analize. No, do dana današnjeg ništa konkretno i jasno nije potvrđeno. Nitko ni za što nije kriv.
U međuvremenu pred kojih desetak dana sastao se i Nadzorni odbor tvrtke, uključili su se i predstavnici Grada Čakovca, no ništa konkretno nije riješeno.
Tvrtka neće pokrenuti sudski spor protiv izvođača radova na ugradnji plinskih instalacije u kamione jer je zaključeno da bi isti mogao biti dug i skup, te da se ne bi isplatio. Što se tiče odgovornosti vodećih ljudi u tvrtki, kako nam je rečeno, “Nadzorni odbor zatražio je odgovornost direktorice Avirović kao odgovorne osobe koja je sklopila ugovor s izvođačem radova” i to je to. Hoće li snositi nekakve posljedice zbog loše poslovne odluke, ostaje za vidjeti. Cijeli slučaj kako saznajemo ipak provjerava i naša policija.
Riječ stručnjaka: Koji su mogući uzroci kvara?
S obzirom na to da nema odgovora na pitanje što je dovelo do kvara motora na Čakomovih vozila nakon ugradnje plina, upitali smo jednog od međimurskih stručnjaka koji se bavi ugradnjom plinskih instalacija što može uzrokovati kvar motora.
– Najčešće poteškoće koje se javljaju nakon ugradnje plinskih instalacija u vozila su zbog tzv. gemišt uređaja, odnosno uređaja koji nema homologaciju sustava. Naime, danas na tržištu imamo uređaje koji imaju homologaciju sustava, dakle sve komponente tog plinskog uređaja su međusobno ispitane i kompatibilne, za razliku od uređaja bez homologacije sustava koji se sastoje od pet različitih komponenti pet različitih proizvođača koji međusobno ne funkcioniraju na zadovoljavajući način. Trenutno važeći pravilnik propisuje da u vozila euro 5 i 6 norme se mora ugrađivati uređaj sa sustavom, ali problem je sa starijim vozilima na koje možete ugraditi uređaj lošije kvalitete s kojim ćete vjerojatno imati problema. U početku se u vožnji ne osjeti nikakva razlika, no nakon 30-40 tisuća prijeđenih kilometara javljaju se poteškoće koje se rješavaju s reparaturom isparivača i injektora (što nije jeftino). Nasuprot tome uređaj a homologacijom sustava radi po 200.000 – 300.000 km bez takvih problema. Što se pak tiče ugradnje plinskih instalacija u kamione, svi ozbiljni proizvođači autoplinskih instalacija za dualfuel (istovremeno ubrizgavanje DIESEL + UNP goriva) odustali su od razvoja zato što takvi sustavi nemaju financijsko opravdanje, već je poboljšanje jedino vidljivo u ekološkoj komponenti, s time da postoji veliki rizik od kvara na motoru.
(vv)
Foto: zv
