Ako zapitate roditelje koliko košta uzdržavanje djece, naći će se u čudu jer nitko ne pravi posebnu evidenciju tih troškova. Djecu imamo iz ljubavi pa je nebitno koliki su troškovi. Većina roditelja funkcionira na način da su prioritet potrebe djeteta ili djece, a za sve drugo što ostane. Mnogi se prenaprežu preko granica svojih mogućnosti i ne žale ni kupnju na rate ni minuse na računu kada su djeca u pitanju. Većina ne žali novaca kad je u pitanju raskorak s ostalim vršnjacima, samo da bi njihovo dijete bilo u granicama svojeg društva.
Prošla su vremena kada su obitelji imale djecu da bi se osigurala dodatna radna snaga i roditeljima sigurna starost, kad se djecu upućivalo na što ranije osamostaljenje kako bi u kući za stolom bila jedna usta manje. Danas se djeca dugo školuju, pripremaju za život i dugotrajni su trošak za obitelj
Uzdržavati dijete danas je složeno i nimalo jeftino i zato se roditelji uglavnom odlučuju na onoliko djece koliko ih mogu uzdržavati.
Približava se početak školske godine kad većinu roditelja očekuje najveći trošak jer učenika je potrebno opremiti za školu. Osim toga, potrebno je nabaviti novu sezonsku odjeću i obuću. Svakakve potrepštine iziskuje početak školske godine pa smo kroz te troškove u obitelji Okreša u Pribislavcu pokušali približno saznati s kakvim se sve troškovima susreće mama Jagoda, dok tata Božidar radi u Njemačkoj. Nije nam namjera bila jadikovati o tome kako je djece sve manje zbog visokih troškova, nego prikazati koliko obitelj troši na djecu. Zbog visokih troškova nije slučajno da se u njihovo obrazovanje uključuje i zajednica preko troškova za knjige, bilježnice, prijevoz i druge troškove.
Kad djeca nešto trebaju ne razmišlja se o troškovima
I to opravdano, jer djeca nisu važna samo svojim roditeljima,već itekako cijeloj zajednici. Uzmimo samo to da potrebe djece pokreću brojne industrije: prehrambenu, tekstilnu, obućarsku informatičku (videoigrice). Zamislite sve što vaše dijete jede, oblači, obuva, čime se igra. Namještaj u sobi koji koristi, aktivnosti kojima se bavi, sve su proizvodi ili usluge određenih gospodarskih djelatnosti koje žive od potreba djece.
Da bismo došli do nekakve računice koliko košta uzdržavanje djece, zamolili smo Jagodu Okreša, mamu trojki Vilima, Roka i Lore da nam ispriča koliko troši za svoje trojke koji za koji dan kreću u peti razred osnovne škole. Kao i svi roditelji kazala je da nikada ne radi takvu računicu. – Kad im nešto zatreba to kupim, bez razmišljanja. Oni su na prvom mjestu, a za ostalo koliko ostane. I ne zbrajam koliko košta, kazala je Jagoda. Ali smo kroz pitanja koliko je što platila došli do određene računice.
Počeli smo od svježih troškova pripreme za školu. Za tri školarca radne bilježnice potrošila je 210 kuna, za bilježnice koje trebaju za pisanje u predmetnoj nastavi 700 kuna. Tri torbe za više razrede 750 kuna. Za papuče za razred 210 kuna. Patike za tjelesni za svu djecu koštale su 900 kuna. Bijele majice za tjelesni po tri komada za svakog ukupno 270 kuna. Hlačice za tjelesnu zdravstvenu kulturu, dvije plave i jedne crvene 150 kuna. Samo ti troškovi zbrojeno iznose 3190 kuna i premašuju minimalnu hrvatsku mjesečnu plaću.
Dakako, kad djeca dođu u školu čeka ih još troškova od onih za knjižnicu, osiguranje i ostale školske sitnice još barem 200 kuna. A tu su i troškovi bojica za likovni, tempere, vodene ili pribor kao što su šestar, trokuti i drugi potrošni materijal.
Spas su sezonska sniženja
U dobi dok rastu velik trošak za djecu je obuća i odjeća. Kad je mama Jagoda počela zbrajati obuću koju kroz sezonu trebaju njezine trojke, došli smo do tridesetak pari obuće za svoja dva sina i kćerku koja su im potrebna kroz sve četiri sezone u godini. Tu su niske i visoke patike, bucne, pa krokse ili japanke, kućne papuče, a za Loru su tu još i balerinkice, sandale, japanke,cipele ili čizmice. Djevojčice trebaju više kombinacija od dječaka. Mama Jagoda je na brzinu u glavi zbrojila da dječaci ponose 18 pari obuće, a kćerka Lora 15 pari, obzirom da cure trebaju više. Da je samo svaki par obuće po sto kuna bilo bi to 3300 kuna na godinu, ali svi znamo da nije moguće kupiti baš svu obuću po sto kuna. Jagoda je samo za jedne Adidas patike za sina izdvojila 409 kuna.
– Odjeću u pravilu kupujemo na sezonskim rasprodajama. Tako smo zimske jakne kupili na proljetnoj rasprodaji po 250 kuna, znači 750 kuna ukupno. No, patike za djecu ne mogu se kupovati unaprijed na proljetnoj rasprodaji za jesen, jer djeci noga raste. Kupujemo ih kad im noge prerastu ili se patike istroše, kaže Jagoda.
– Ni tu troškovima nije kraj, najskuplji trošak je donje rublje, kojeg treba puno i brzo se troši. Komplet od tri bokserice za dječaka koštaju 79 kuna, istakla je Jagoda.
Dodatne aktivnosti od 200 do 150 kuna po djetetu
Djeca idu i na određene aktivnosti. Dječaci se bave sportom i treniraju rukomet. Obzirom da su dvojica, imaju pravo na popust pa mjesečna članarina za njih košta 300 kuna, a tu treba dodati i troškove oko odlazaka na utakmice. Za dodatno učenje njemačkog jezika mama Jagoda uplaćuje za sve troje uplaćuje 800 kuna mjesečno. Lora je dijete s posebnim potrebama pa za terapijsko jahanje mama izdvaja 150 kuna mjesečno.
Osim toga, obitelji s djecom uvijek moraju osiguravati dovoljno voća, povrća, mesa, slatkiša, povremeno ih nekamo dovesti na izlet ili ljetovanje. Tu su i školski izleti. – Da tata ne radi u Njemačkoj prosječna hrvatska plaća ne bi nam bila dovoljna za troje djece, zaključila je mama Jagoda.
