U izložbenom salonu Muzeja Međimurja otvorena je retrospektivna izložba djela Slobodana Benkovića Boča, mnogima omiljenog profesora likovne kulture i dragog suradnika. Izložba je na neki način svojevrsni hommage Boču jer je riječ o prvom predstavljanju autora četrnaest godina nakon njegove prerane smrti.
Prikazane su različite faze stvaralaštva, u različitim tehnikama. Slobodan Benković (1943. – 2005.) uspio je stvoriti veliki opus svojih djela a njegov originalan i prepoznatljiv stil, stavlja ga u sam vrh akademskih slikara sjeverozapadne hrvatske umjetnosti.
O njegovom stvaralaštvu i djelima govorili su Maša Hrustek Sobočan, Ivan Pranjić i Karmen Farkaš koja je uz puno emocija istakla ljepotu i “ljepotičast” izričaj autora:
– Nije mnogo govorio. Bio je šutljiv, odmjeren. Ali kad je nešto kazao to je bilo promišljeno, mudro, snažno.
Osim radova koji su u vlasništvu obitelji Benković koji su nazočili svečanosti otvaranja izložbe, predstavljene su i slike koje u svojim kolekcijama imaju brojne čakovečke i međimurske obitelji te školske i kulturne institucije. Izložbu je otvorenom proglasio zamjenik župana Josip Grivec.
Naš kolega Josip Šimunko o stvaralaštvu i tajni Slobodana Benkovića Boča govori:
– Slobodan Benković Boč je jedan od onih slikara o kojemu se može izgovoriti bezbroj riječi o onome što nije, a vrlo malo o onome što on jest. To je znak da je riječ o slikaru o kojemu malo toga znamo, a koji filozofsku temu kaosa u vremenu nosi kao težak kamen cijelog života. To se posebno vidi u njegovom nebojama, bijeloj i crnoj, kojima slika nestvarni svijet sjena, oblika ili vapaje prirode i nas živih na gotovo svakoj svojoj slici.
Svoju tajnu skriva duboko u sebi od djetinjstva, nešto se dogodilo vrlo rano, dar gotovo apsolutne senzibilnosti s kojim s lakoćom prelazi iz jednog svijeta u drugi, onaj apstrakcije i prevratnog kaosa, plešući po rubu i odričući se uzora. Tek u zadnjem ciklusu triptiha odjekuje krik i pomirenje s neumitnošću.
Zbog toga svakoj svojoj slici određuje igrište, kao određujuće pitanje slobode duha. Tek tada u igru ulazi sklad boja, kontrapunkt i kontrast plave i naranđaste, žute i smeđe, crne i žute, koje su tu kako bi naprosto pojasnile elementarnu rastrganost i razlomljenost motiva kao da je riječ o razbijenom ogledalu. Ekspresija je tu samo posljedica.
To nam govori da autor ima neke druge misaone namjere, a ne da nas čini radosnim što gledamo njegove slike. Pokazuje nam da je naš svijet iskrivljen do neznanja, odajući tako ljepotu i artizam kao nešto što nas vraća u prošlost koja kao da nam se smije.
Izložba će se moći razgledati do 8. studenog svaki dan od 7 do 15 sati te vikendom od 10 do 14 sati. Uz Muzej Međimurja u organizaciji izložbe sudjelovali u Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu i Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec.
foto: rr
S
