Virna Hošnjak plesačica je čije nastupe možemo pratiti na društvenim kanalima, čitati o njezinim uspjesima, a iza kojih se krije puno truda i otplesanih sati. Kroz razgovor se prisjetila svojih početaka i odluka s određenom dozom rizika.
Ali na početku smo je upitali o svojem posljednjem projektu na koji je posebno ponosna.
– Radim i na dosta plesnih projekata sa svojim kolegicama, a zadnje što je izašlo je video ‘F. A. B. Virna Hošnjak & friends’. Video okuplja najbolje hrvatske plesačice, objedinile smo dugogodišnja iskustva i snimile prvi video. Ono što bih voljela jest stvarati koreografije za druge plesače, te napraviti turneju. Uz mene je u spotu nastupila još jedna članica čakovečkog Koraka Filipa Zubić, dok su ostale djevojke iz zagrebačkih i riječkih plesačkih klubova. Jako sam posvećena i svojim plesačicama iz Studija Korak, da im prenesem što više vlastitog znanja i omogućim da ostvare ono što sam ja ostvarila.
Kako je izgledao tvoj plesni put do danas?
– Odakle krenuti… Sve je krenulo s plesom i s plesom završava. Vjerojatno sam jedna od onih koja se zaljubila u nešto i to je tjerala do samog kraja. Moja ljubav bio je ples. Počeci su bili ovdje u Čakovcu, gdje sam i naučila svoje prve plesne korake, i to suvremene plesove koji su svakako bili odlična baza za kasnije stilove koje sam naučila u Zagrebu. Istina, trebalo je mnogo truda, odricanja i upornosti, ali volim vjerovati da su se neke stvari jednostavno poklopile.
Kakva je jazzdance vrsta plesa?
– Najjednostavnije za objasniti i shvatiti je da se radi o plesu s modernom tehnikom koja je proizašla iz klasičnog baleta. Temelj je baletna tehnika koja se nadopunjuje s opuštenim plesnim elementima, odnosno ‘freestylom’. Bitna razlika je ta što se jazzdance pleše na pop ili bilo koju drugu glazbu, za razliku od baleta gdje je općepoznato da se radi o klasičnoj glazbi.
Kako biraš glazbu, pošto danas postoji stvarno velik izbor pjesama?
– Tako je, danas ima svega. Ali i dalje stojim iza toga da uvijek nešto presudi. Svaka se osoba mora izraziti i izbaciti iz sebe kako pozitivnu, tako i negativnu energiju, a ja sam sve to radila kroz glazbu i ples. Bilo je perioda kada sam birala laganu glazbu, kada su emocije bile u pitanju, žestoku kada je bilo potrebno izbaciti negativu, te, naravno, pjesme koje zrače veseljem. Posljednje dvije godine na repertoaru je samo pozitiva.
Velika zainteresiranost mladih ljudi
Odakle ideja za otvaranje vlastitoga Plesnog studija ‘Korak’?
– Kada sam se vratila iz Kine, gdje sam bila na usavršavanju, krenulo je preispitivanje same sebe. Što želim, kakve su mi ambicije i što bi me najviše učinilo sretnom. U tom trenutku povratak u Zagreb i nastavak tamo gdje sam stala nekako mi nije odgovarao. U jedno sam bila sigurna, a to je da i dalje želim plesati, stvarati i uživati u plesu. Tako je ideje da jednog dana imam vlastiti studio došla do realizacije, iako moram priznati da se nisam nadala da će odaziv i zainteresiranost mladih ljudi biti toliko velika.
Kako je danas biti plesač u Hrvatskoj?
– Zanimljivo pitanje kojemu se uvijek radujem i volim kada mi ga postave. Zašto? Da mogu izraziti mišljenje o tome da se danas umjetnost općenito kod nas u Hrvatskoj premalo cijeni. Nažalost, ne možeš kod nas živjeti samo od plesa. Uz sve obaveze, treninge, projekte koje ples povlači za sobom, ako želiš živjeti od plesa, potrebno je odraditii dodatne sate kao trener ili imati vlastiti studio, pri čemu se ne možeš u potpunosti posvetiti samo sebi.
Kakvi su planovi za budućnost?
– Zasad sam posvećena svojim plesačicama iz Studija, da im prenesem što više vlastitog znanja i omogućim da ostvare ono što sam ja ostvarila. Radim i na dosta plesnih projekata sa svojim kolegicama, a zadnje što je izašlo je video ‘F. A. B. Virna Hošnjak & friends’. Video okuplja najbolje hrvatske plesačice, objedinile smo dugogodišnja iskustva i snimile prvi video. Ono što bih voljela jest stvarati koreografije za druge plesače, te napraviti turneju.
Za kraj, koji je ključ uspjeha i gdje je granica?
– Ne postoji ključ uspjeha! Postoji ljubav, želja, volja, snaga i upornost. Ništa se preko noći ne može ostvariti, iza svega stoji mnogo znoja i odricanja. Puno je toga iza mene, ali isto tako mislim da me još puno toga čeka. A kako, gdje i zašto, pokazat će vrijeme.
