Kazališna publika imala je priliku nedavno u CZK-u Čakovec pogledati besplatnu predstavu “Petrica Kerempuh”. Izvedena je unutar projekta ”Pinklec praznici” koji nekoliko godina zaredom KD Pinklec organizira uz potporu Koordinacijskog odbora akcije Grad Čakovec – prijatelj djece.
– Petrica Kerempuh je najveći borac za pravdu. Na strani je potlačenih i obespravljenih, na strani naroda i tzv. malog čovjeka, a protiv moćnika, korupcije, protiv onih koji žive na račun naroda. Ne bi to zapravo htio naglašavati jer se ne bavimo politikom i to je dječja predstava. Ali Petrica Kerempuh je otpočetka u onome što smo uspjeli pročitati i pronaći u literaturi – pučki lik koji progovara o svevjekovnim dnevno-političkim temama. Protiv crkve, protiv političara, protiv različitih sistema koji ugnjetavaju ljude i rade protiv njih – kazao nam je glumac Igor Baksa koji u monološkoj formi utjelovljuje lik Petrice kroz pjesmu, ples, glumu.
Ova je predstava jedna od tri monodramske predstave koje su aktualne u Baksinom glumačkom repertoaru. Druga predstava je “Zubi” koju je osmislio prema motivima slikovnice “Perem zube svaki dan” Mladena Kušeca. Osmišljena je kako bi se djeca poučila značaju oralne higijene i osloboditi djecu straha od stomatologa. U njoj Baksa igra čak šest uloga. Treću “Klopotec” ostvario je na poziv vinarke Tatjane Hažić.
Priča o Dragecu Demižonu
– Volonter sam MURID-a pa sam često na njihovim aktivnostima. Prilikom jednog njihovog događanja sreo sam Tatjanu Hažić koja mi je natuknula ideju da bi htjela neki glumački program za svoje Dane klopoteca. Nazvao sam kolegicu iz varaždinskog HNK Vesnu Kosec-Torjanac koja piše na kajkavskom pučke komade. Napisala je tekst i tako je nastala predstava u kojoj se svira, pjeva i pije. Klopotec je vinska predstava. To je priča o Dragecu Demižonu koji je slijedom životnih okolnosti ostao sam i “spomina se s tim klopotecom”. Ima tu notu međimurskog patosa te neke međimurske tuge. Predstava govori o sudbini čovjeka koji nema mnogo od svog života osim svoje bujne mašte i svoje kupice. Ide od “pelnice do pelnice, z brega na breg”. Kam dojde tu zasvira, ljudi ga počastiju z pijačom, nekaj narežeju…”. U predstavu je uključeno i puno lijepih međimurskih pjesama.
Jedno ubojstvo za van
Podsjetimo kako je Baksa odigrao glavnu rolu i u svom prvom dugometražnom filmu Jedno ubojstvo za van. Kakvo mu je bilo iskustvo i rad na ulozi učitelja zemljopisa Kazimira koji pritisnut nizom životnih problema izlaz nalazi u zločinu, Baksa je kazao:
– Bio mi je to prvi profesionalni angažman u filmu i to odmah dugometražni. Bila je riječ o poluprofesionalnoj produkciji. Ovo “polu” znači da nisu svi na filmu bili plaćeni, ali film je organiziran profesionalno. Angažirano je 50 posto profesionalaca i 50 posto zaljubljenika u film. Dakle, nisu svi na ugovoru, nisu svi plaćeni, nisu svi profesionalni glumci. Osim Marije Kohn i Nikše Butijera u epizodnim ulogama, Tajna Peršić i ja, te gotovo sav ostali ansambl glumaca nepoznati smo javnosti u Hrvatskoj. Ne znaš na početku u što se upuštaš i trebalo je nekoliko dana, tjedna da se ufuram u to. Velika je razlika u scenama koje sam snimio prve, a koje kasnije. Iskustvo je genijalno. Većini nas je to bio prvi veći profesionalni pothvat u filmskom svijetu. I zato smo svi jedni drugima pomagali. To nije film koji je pretenciozan u smislu umjetnosti, već je rađen kao zabava publici da se ona može nasmijati i poistovjetiti s likom. Bilo je super što je premijera bila upravo u Puli.
