Iako depresija postoji oduvijek i znamo da nastaje međudjelovanjem različitih čimbenika, u suvremeno doba postaje jedan od vodećih javnozdravstvenih problema čija učestalost neprestano raste. Samim time dolazimo i do opravdanog pitanja koliko moderan način života, koji podrazumijeva stalnu učinkovitost i visoku produktivnost na svim područjima, utječe na taj neprestani rast.
S druge strane riječ depresija postala je toliko svakodnevna da se čini kao da je svugdje oko nas, a opet oni koji se zaista bore s njom to mogu toliko vješto skrivati da ih uopće ne primjećujemo. Upravo oni jako dobro znaju razliku između povremenog lošeg raspoloženja koje je sasvim uobičajeno i bezvoljnog raspoloženja, gubitka osjećaja zadovoljstva za stvari u kojima su ranije uživali, gubitak energije i stalno prisutan umor, promjene u apetitu, ritmu spavanja i mišljenju koje ih već duže vrijeme prati.
Kad pomislimo na depresiju, često zamislimo osobu koja ne ustaje iz kreveta, često plače ili se povlači od drugih ljudi, no depresija ne izgleda uvijek tako. Postoji oblik depresije koji okolina lako previdi jer se izvana čini kao da je sve u redu – funkcionalna depresija.
Funkcionalna depresija je termin koji ne postoji kao službena dijagnoza no koristi se kako bi se opisalo prisustvo depresivnih simptoma kod ljudi koji su funkcionalni u svim životnim područjima i djeluju naizgled dobro, pri čemu njihova unutarnja bol ostaje skrivena za okolinu.
Ljudi koji se bore s funkcionalnom depresijom žive naizgled sasvim uredan život, ispunjavaju svoje obveze, brinu o obitelji, odlaze na posao, ponekad su i vrlo uspješni. Čini se da sve funkcionira i upravo zbog toga njihova patnja često ostaje neprepoznata okolini, a nerijetko i njima samima.
No iznutra je slika sasvim drugačija. Funkcionalnu depresiju obilježava osjećaj praznine, unutarnjeg umora i emocionalne iscrpljenosti. Ono što je osobu nekad veselilo sada obavlja mehanički, iz navike ili zato jer osjeća da mora. Ljudi koji se bore sa ovakvim osjećajima često imaju visoka očekivanja od sebe, odgovorni su i pouzdani, a rijetko si dopuštaju odmor ili pogrešku, no cijena toga može biti visoka jer se zanemaruju vlastite emocionalne potrebe.
Još jedan od razloga zašto se funkcionalnu depresiju teže prepoznaje jest često prisutno uvjerenje da „ako mogu funkcionirati, onda nisam tako loše“ ili mišljenje da nemaju pravo na pomoć jer „nisu dovoljno loše“. No važno je napomenuti da se depresija ne mjeri brojem obavljenih zadataka, već unutarnjim doživljajem i nije znak slabosti niti razmaženosti.
Depresija može nastajati postupno kao rezultat dugotrajne izloženosti stresu, nakupljenog umora ili zanemarivanja emocionalnih potreba, a tijelo i psiha tada počinju slati signale da je teret postao pretežak.
Funkcionalnu depresiju možemo prepoznati po simptomima stalno prisutnog umora koji ne prolazi ni nakon odmora, pojačanoj razdražljivosti, gubitku zadovoljstva za stvari koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo, pretjeranu samokritičnost, začarani krug negativnih misli iz kojeg je teško izaći, teškoće sa spavanjem ili promjene u apetitu te iako osoba obavlja svakodnevne obaveze, sve to zahtijeva ogromnu količinu unutarnjeg napora.
Dobra vijest je da se ne moramo pomiriti s ovakvim načinom funkcioniranja jer pomoć postoji. Psihološko savjetovanje ili psihoterapija nisu rezervirani samo za „teške slučajeve“, to je vrijeme i prostor kada čovjek može stati, osluhnuti svoje potrebe, naučiti prepoznati i razumjeti što se događa iznutra i naučiti zdravije načine nošenja s pritiskom.
Osim opcije da se potraži stručna pomoć, postoji naravno i nešto što možemo sami učiniti za sebe; prvenstveno imati suosjećanje prema sebi, prepoznati svoje vlastite granice i opterećenje, dozvoliti si predah i odmor te potražiti podršku svojih bližnjih ili prijatelja.
Čak i ako se izvana čini da je sve u redu, osjećaj unutarnje boli ima smisla i šalje određenu poruku. Funkcioniranje nije isto što i dobrobit, a briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, nego potreba.
