Identitet je kombinacija osobina, uvjerenja i iskustava koji definiraju osobu, obuhvaćajući aspekte poput imena, vrijednosti i kulture. Identitet uključuje i uloge ljudi u raznim odnosima (npr. kći, roditelj, profesionalac, prijatelj…). Uključuje i vanjske karakteristike, poput visine i rase, a obuhvaća i politička mišljenja, moralne stavove i vjerska opredjeljenja. Identitet nam određuje ponašanje i odluke koje donosimo.
Identitet nije statičan; stalno se razvija tijekom života pojedinca jer se stalno događaju nove pojave i iskustva. Jedan od čimbenika koji pridonosi značajnoj promjeni identiteta je pijenje alkohola.
Znamo kako alkohol mijenja ponašanje: pod utjecajem alkohola povučeni postaju razgovorljivi, tihi postaju glasni, nesigurni postaju samouvjereni. Činjenica jest da mnogi ljudi piju alkohol kako bi postali hrabriji, slobodniji, zabavniji. Mijenjajući ponašanje, alkohol mijenja identitet, a mijenja i način na koji pojedinac doživljava samog sebe, stvarajući privremeni “pijani identitet” koji smanjuje inhibicije i povećava sklonost preuzimanju rizika. Alkohol smanjuje i anksioznost čineći da se pojedinci osjećaju smjelijima, otvorenijima ili šarmantnijima, stvarajući privremenu ličnost drugačiju od njihove trezvene ličnosti. Istovremeno se alkohol povezuje sa zabavom i samopouzdanjem. Problem nastaje kad osoba počne vjerovati da bez alkohola nije dovoljno dobra ili zanimljiva ili vrijedna.
S druge strane, za neke druge ljude, pijenje nudi privremeni bijeg od odgovornosti, omogućujući bezbrižniju verziju sebe, te je moguće razvijanje identiteta i u tom pravcu. Dolazi do slabljenja općeg osjećaja odgovornosti na način da se izbjegavaju obaveze i razvija se obrazac stalnog opravdavanja za pogreške ili propuste, npr „Nisam ja kriv, netko drugi je / okolnosti su takve“. Identitet se pomiče od odgovorne osobe prema ‘žrtvi situacije’. Kako se gomilaju problemi (konflikti, neuspjesi…), bezbrižnost se povlači a javlja se krivnja i samopoštovanje pada.
Uz ponavljana iskustva, ovi procesi su podloge nastavljanja pijenja i zalaženja u alkoholizam. Alkohol prestaje biti navika i postaje dio osobnosti. Identitet se sve više veže uz alkohol. Bez alkohola pojedinac doživljava unutarnju prazninu, koju dalje popunjava alkoholom. Time se stvara “identitet alkoholičara” koji postaje središnji dio samopoimanja osobe i društvenog funkcioniranja.
Kada piće postane osnova za identitet (npr. “Ja sam ovisnik o alkoholu“, „Ja sam jednostavno tip ovisnika“), tada se kao rezultat može očekivati sve veća konzumacija alkohola i sve dublja ovisnost. S takvim samopoimanjem, osoba se okreće od obitelji, prijateljstava, interesa, snova… prema alkoholu, sve se vrti oko pića. Osoba nije ista kao nekad – nekad je voljela odlaziti na kazališne predstave, baviti se vrtlarenjem, s prijateljima igrati tenis… a sad je jedino važno kako doći do pića i gdje, kada i što piti.
Možemo zaključiti da alkohol ne oblikuje samo ponašanje već i način na koji ljudi doživljavaju sebe. Kada piće postaje sredstvo za bijeg, zabavu ili hrabrost, identitet se gradi na pogrešnoj osnovi. Zdravi osobni integritet i samopouzdanje ne proizlaze iz boce, već iz prihvaćanja samog sebe i iz suočavanja sa svojim strahovima ili nesigurnostima ili odgovornostima.
Prestanak pijenja je prilika da se restrukturira alkoholni identitet i izgradi autentičan i stabilan identitet na osnovi zdravih temelja. To nije nagli preokret, već proces, koji uključuje postupak liječenja od ovisnosti o alkoholu pod vođenjem stručnjaka. U toku liječenja i daljnjim apstiniranjem, uz sve potrebne postupke i terapije, osoba dobiva priliku da razvija vlastite osobine i kvalitete, umjesto onih koje nastaju alkoholom.
