Emocionalno prejedanje (eng. emotional eating) sve je češće prepoznat obrazac ponašanja u populaciji suočenoj s kroničnim stresom, anksioznošću i narušenim mehanizmima emocionalne regulacije. Riječ je o konzumiranju hrane kao odgovoru na emocionalne podražaje, a ne zbog stvarne fiziološke gladi. U svakodnevnoj kliničkoj praksi, ovaj poremećaj često ostaje neprepoznat, skriven iza prekomjerne tjelesne mase, metaboličkog sindroma ili tzv. “yo-yo” efekta dijeta.
Emocionalno prejedanje definira se kao ponavljajuće jedenje u uvjetima emocionalne nelagode (npr. tuga, tjeskoba, dosada, ljutnja), s ciljem ublažavanja ili potiskivanja osjećaja. Hrana pritom postaje regulator emocionalnog stanja, zamjena za emocionalno suočavanje ili način samoumirivanja.
U podlozi se često nalaze narušeni obrasci privrženosti, nedostatak emocionalne pismenosti, stresna životna iskustva i internalizirani oblici samokritike.
Okidači za emocionalno prejedanje mogu biti: konflikti u odnosima, posao, fakultet ili neki drugi stresori, umor, financijski problemi, zdravstveni problemi.
Hrana također služi i kao distrakcija – ako ste zabrinuti zbog nadolazećeg događaja (npr. ispita) možete se usredotočiti na jedenje ugodne hrane umjesto da se bavite problematičnom situacijom. Kakve god vas emocije natjerale na prejedanje, krajnji je rezultat često isti. Učinak je privremen, emocije se vraćaju i vjerojatno ćete tada snositi dodatni teret krivnje zbog poništavanja vašeg cilja održavanja uredne tjelesne težine. To također može dovesti do nezdravog ciklusa, emocije vas potiču na prejedanje, grdite sami sebe jer ste skrenuli s puta održavanja uredne tjelesne težine, osjećate se loše i opet se prejedate.
Neurobiološki gledano, konzumacija visokokalorične hrane (šećer, masnoće) aktivira dopaminski sustav nagrade, čime se kratkoročno stvara osjećaj olakšanja i ugode. Dugoročno, taj mehanizam vodi u začarani krug prejedanja, krivnje i ponovnog emocionalnog pritiska.
Za razlikovanje fiziološke i emocionalne gladi, imamo nekoliko specifičnih obilježja:
Fiziološka glad dolazi postupno, može se odgoditi I ona prestaje kada se zasitimo te nikad ne izaziva krivnju dok emocionalna glad se pojavljuje naglo, doživljava se kao hitna, često traje I nakon sitosti. Kod emocionalne gladi najčešće se jede “utješna” hrana a nakon jela slijedi sram ili krivnja.
Emocionalno prejedanje često se javlja u komorbiditetu s: Anksioznim i depresivnim poremećajima, posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP), poremećajima hranjenja (posebno bulimijom), niskim samopouzdanjem i osjećajem bezvrijednosti, kroničnim stresom, osobito kod žena u menopauzi.
Neki od načina kako si možemo pomoći:
1) Vodite dnevnik prehrane – zapišite što jedete, koliko jedete, kada jedete, kako se osjećate dok jedete i koliko ste gladni.
2) „Ukrotite“ svoj stres – ako stres pridonosi vašem emocionalnom jedenju, pokušajte koristiti neke od tehnika upravljanja stresom npr. joga, meditacija ili tehnike dubokog disanja.
3) Provjerite jeste li doista gladni – važno je je li vaša glad emocionalna ili tjelesna.
4)Tražite podršku – veća je vjerojatnost da ćete se prepustiti emocionalnom jedenju ako nemate dobru socijalnu podršku.
5) Borite se protiv dosade – umjesto grickanja kad niste gladni, pažnju i pokušajte to nečim zdravijim. Šetnja, pokušajte zamijeniti gledanje filma igrom s kućnim ljubimcima, slušanjem glazbe, čitanjem.
6) Otklonite iskušenje –nemojte u svom domu držati hranu kojoj je teško odoljeti.
7) Nemojte se uskraćivati – kada pokušavate smršaviti možda ćete ograničiti unos kalorija.
8) Zdrave užine – ako osjećate želju da jedete između obroka, odaberite zdrav međuobrok poput svježeg voća, povrća, orašastih plodova ili kokica.
9) Učite iz neuspjeha – ako imate epizodu emocionalnog jedenja, oprostite sebi i sljedeći dan počnite ispočetka. Pokušajte učiti iz iskustva i napraviti plan kako to možete spriječiti u budućnosti.
Emocionalno prejedanje nije pitanje samodiscipline, već odraz psiholoških poteškoća koje se manifestiraju kroz prehrambeno ponašanje. Stigmatizacija prekomjerne tjelesne mase i pojednostavljeno tumačenje debljine kao „nedostatka volje“ dodatno otežavaju razumijevanje i liječenje ovog problema. Kao zdravstveni djelatnici, razvijamo empatiju, kliničku osjetljivost i interprofesionalnu suradnju, kako bismo pravovremeno prepoznali i pomogli osobama koje svoju emocionalnu bol pokušavaju zaliječiti hranom.
> Zašto ne treba “trenirati” bebu: Štetne posljedice hladnih metoda odgoja iz prošlosti
 sve je češće prepoznat obrazac ponašanja u populaciji suočenoj s kroničnim stresom, anksioznošću i narušenim mehanizmima emocionalne regulacije.){kind=link}