Danas se pali posljednja, četvrta svijeća, na adventskom vijenčiću. Stoga će, ljubitelji bilja, vijenčić, zasigurno zamijeniti božićnom zvijezdom. Poinzecija ili Božićna zvijezda porijeklom je iz suptropskog dijela Meksika i Centralne Amerike. U prirodi raste kao grm visine do 3 metra, međutim, stvoreni su kultivari koji imaju gušći izgled, visine 30-45 cm, za uzgajanje u prostorijama. Istina, danas su popularniji manji i gušće zbijeni varijeteti.
Prema vjerovanju prastanovnika Centralne Amerike, ova biljka svoj privlačan izgled duguje Asteškoj boginji, kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi prepuklo srce. Naime, legenda kaže da je iz kapljica njene krvi izrastao vatreni cvijet okružen tamnozelenim listićima. Asteci su ovu biljku kultivirali znatno prije pojave kršćanstva na Zapadu. Asteci su obojene listove odnosno brakteje koristili za dobijanje purpurne boje. U Meksiku je cijenjena kao sveta biljka i koristila se za dekoraciju hramova i za vrijeme praznika, kao i za ukrašavanje sobe djevojaka pred udaju. U kršćanskoj religiji, od 17. stoljeća, božićna zvijezda ima simboličko značenje vezano za božićne praznike i Kristovo rođenje. I kod nas je, božićna zvijezda, već neko vrijeme, sastavni dio Božića.
Nažalost, ona u domu obično traje koliko i božićno-novogodišnji praznici. Ubrzo njoj počnu listovi venuti i otpadati tako da na kraju ostanu samo gole grane. No, uz pažnju i poštivanje njenih zahtjeva, može trajati i godinama. Pa tako oni uporniji i uspješniji uzgajivači čak ju s godinama uspijavaju i oblikovati kao biljku stablašicu sa kuglom na vrhu.
