Sveti Nikola je jedan od namilijih svetaca. Posebno mu se raduju djeca jer im po vjerovanju donosi poklone u čizmice.
Uz njega se veže i lik Krampusa kojim se plaši djecu kad se želi natjerati na poslušnost.
A sveti Nikola je bio biskup, svetac, zaštitnik djece i pomoraca, koji je živio krajme trećeg i početkom četvrtog stoljeća. (Patara, 15. ožujka 270. – Mira, 6. prosinca 343.)
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Kad je baacao miraz za treću kćer u zasjedi ga je čekao otac da otkrije tko je dobrotvo. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Imena Nikica, Nikša i Nikolina izvedenice su od imena Nikola.
