Najnovija znanstvena istraživanja ukazuju na određene opasnosti od novih tehnologija na um mladog čovjeka. Prema sadašnjim spoznajama liječnika i pedijatara, djeca ne bi smjela provoditi pred televizorom ili igrati igrice više od dva i pol sata dnevno.
Prema studijama provedenima u Japanu, povećano gledanje televizije kod djece oštećuje mozak i djece i odraslih te potencira alfa-valove koji dovode do stanja hipnoze i moguću kontrolu uma. Također se zna da umanjuje razvoj normalnog govora te čitanje s razumijevanjem.
Zatim, povećano gledanje televizije i ovisnost o računalu ili mobitelu povećava sivu tvar u mozgu, što je ekvivalent za debljinu.
Najopasnije je međutim to što se smanjuje želja i volja za uspjehom i smanjuje kreativnost i mašta, a također smanjuje samopoštovanje i povjerenje. Stručnjaci čak tvrde da se smanjuje i i životni vijek. Ovisnost o ekranu dovodi do slabijeg uspjeha u školi te može izazvati probleme s ponašanjem.
Iskustva nastavnika osnovnih škola u Čakovcu, a vjerojatno i drugih škola u Međimurju, ukazuju pak na jednu dodatnu negativnu činjenicu. Bilo bi za očekivati da učitelji i nastavnici imaju najviše briga s učenicima starijih razreda, kao što je to nekad bilo.
No to više nije tako. Najviše brige danas nastavnici imaju, ne biste vjerovali, s učenicima – prvog i drugog razreda osnovne škole. To mnogo govori o roditeljima i njihovu odnosu prema djeci kad je riječ o ekranu (čitaj: sve je dopušteno).
Ne samo to, ta zlatna djeca koja imaju gotovo sve, već se sad manje znaju služiti rukama (osim naravno tipkati po mobitelu ili slično), ne znaju dobro uhvatiti neki predmet, ne znaju se igrati, postaju usamljenici ili pak dovoljno upotrebljavati maštu. Ograničen razvoj čak i motornih sposobnosti i mašte donijet će sigurno probleme u razvoju djeteta u odrasla čovjeka.
Zlatna djeca Međimurja tako nikad neće moći ispuniti sve svoje prirodne potencijale.
Neki roditelji u svijetu već poduzimaju mjere ograničenja, pa dozvoljavaju djeci samo određeni broj sati pred ekranom ili računalom. No ima i drastičnijih primjera. Jedan od najbogatijih ljudi svijeta, znajući za opasnosti, svojoj je djeci zabranio korištenje računala i mobitela do dvanaeste godine života. Zabrana u svakom slučaju nije rješenje, no valjda zna što želi svojoj djeci razviti maštu.
Postoje i lukaviji postupci, djecu se navodi da se bave sa što više različitih aktivnosti, tako da naprosto nemaju vremena za ekran. Kažu da postoje i korisne igrice, ako je vjerovati ljubiteljima tehnologije. Kako god bilo, roditelji zlatne djece su na ispitu budućnosti.
