Učitelji su nastavili štrajk i ovog tjedan u osnovnim i srednjim školama, visokoškolskim ustanovama, institutima i knjižnicama u cijeloj državi. Bez obzira na to što je premijer Andrej Plenković najavio da će iduće godine povećati osnovicu za plaće svim javnim i državnim službenicima za 6,12 posto. Sindikati smatraju da se porastom osnovice ne rješava problem zaostajanja njihovih plaća. I dalje inzistiraju na povećanju koeficijenta složenosti poslova za 6,11 posto, tvrdeći da će se time ispraviti nepravda prema zaposlenima u osnovnom i srednjem školstvu, čiji koeficijenti zaostaju za onima u drugim javnim službama.
Prva nedoumica koja se javlja kod povećanja plaća javnim službenicima jest zašto bi se jedan učitelj ili učiteljica morali uspoređivati s nekim drugim iz javnog sektora primjerice medicinskim osobljem koje radi u bolnici. Jednostavno je to neusporedivo i općenito nezahvalno za uspoređivati. Zašto bi netko tko ima skoro tri mjeseca ljeti slobodno, doma je svaki vikend i blagdan, imao sličnu plaću kao netko tko dežura vikendima, radi za blagdane, i ima svakodnevno stresne situacije na poslu zbog kojih se znaju buditi s grčem u želucu i proljevom.
Od malena sam naučena da mogu nešto tražiti od nekoga kada za to imaš potkrepljenje i rezultate. Rezultati državne mature naših učenike ove su godine bili najgori do sada. Taj podatak puno govori. Veću plaću tražiš onda kada si napravio nešto što je vrijedno toga, a ne da veću plaću traže svi nastavnici, i oni koji se kroz sustav obrazovanja cijeli život švercaju, i oni koji stvarno zaslužuju plaću svojim radom, trudom i upornošću. Prosvjetari bi najprije trebali napraviti čistku u svojim redovima, tada bi njihovi zahtjevi bili smisleniji. Radni učinak trebao bi se mjeriti u svim zvanjima, posebice u javnom sektoru. Samo je to korak naprijed za cijelu Hrvatsku.
