Novo predloženom poreznom reformom kojom bi se, navodno, smanjili troškovi rada, ne postiže se gotovo ništa. Kada govorimo o minimalnoj plaći, ali i iznosima plaća koju ima najveći broj Hrvata, a to su oni ispod željenog iznosa od 7.500 kuna neto plaće (što bi bilo 1.000 eura), najavljena “reforma” neće donijeti ništa posebno pozitivnoga. Zapravo, za očekivati je da će ovakva porezna reforma donijeti moguće nove sukobe između poslodavaca i radnika, a na korist onih koji uređuju naš porezni sustav, a to je vlast.
Naime, najavljenom poreznom reformom ukinut će se dva doprinosa na bruto plaću, a to su doprinos za zapošljavanje i doprinos za zaštitu zdravlja na radu, dok se planira povećati doprinos za zdravstveno osiguranje. To znači da će trošak rada za poslodavca u iznosima na bruto plaću biti smanjen sa 17,2 na 16,5 posto, a razliku od 0,7 posto poslodavac ne mora preliti prema povećanju neto plaće radnika, jer bi u tom slučaju trebala rasti sama bruto plaća.
Minimalna plaća propisana je Uredbom Vlade RH i iznosi 3.439,80 kuna, a u tom smislu minimalna neto plaća iznosi 2.751,84 kuna. No, navedeni doprinosi koje vlast sada mijenja plaćaju se, prema postocima i izračunu, na iznos bruto plaće, tako da trenutno trošak rada na bruto plaću iznosi 591,64 kuna, a najavljenim smanjenjem tih doprinosa taj bi trošak iznosio 567,57 kuna, ili samo 24,07 kuna manje. Kada bi poslodavac taj smanjeni trošak rada prelio radniku, on s tim iznosom ponovno mora ući u početnu matematiku izračuna plaće, u koju su uključeni svi doprinosi, pa tako i oni na bruto plaću, dakle, mora s njime računati kao na dodatan ukupni trošak rada, s čime bi se radniku plaća povećala realno samo za otprilike 16 kuna neto. S obzirom na to da je bruto plaća radnika definirana ugovorom o radu, poslodavac nije dužan radniku povećati bruto plaću, što znači da je na poslodavcu odabir hoće li za tu mizernu razliku uopće povećati plaće radnicima. Stvara li država ponovno jaz između poslodavaca i radnika i želi li ovime samo napraviti kozmetičku sliku prema radnicima da je napravila porezno rasterećenje troškova rada? Iz svega proizlazi da se na ovaj način ponovno u konfliktne situacije stavljaju poslodavci i radnici jer prvi možda neće htjeti povećavati bruto plaću koju su već definirali ugovorom o radu, dok će radnici, zbog velikih obećanja vlasti, očekivati barem nekakvo neznatno povećanje plaće.
Brutalna je istina da povećanje plaće kojim mjesečno radnik može platiti samo dvije kave u lokalnom kafiću, nije nikakvo povećanje vrijedno spomena. Budući da je očito da je iluzorno očekivati neke drastične promjene u načinu oporezivanja rada, a s obzirom na velike dubioze u kojima se nalazi i mirovinski i zdravstveni sustav u Hrvatskoj, najbolja ideja za povećanje plaća svima bila bi usmjeriti se na stvaranje određenog modela s kojim će se u obračun plaće jednostavno i bez mnogo rasprava i kompliciranja uvesti neoporezivi primici prema radnicima, na koje iznose država neće direktno utjecati i na koje iznose neće stavljati, dodavati niti oduzimati nikakve poreze, doprinose ili čak niti pretjerane komentare. Jer njihove demagogije i izračuna već je nam svima nama dovoljno – zapravo i previše.
