[layerslider id=”7″]
S prvim danom 2018. godine radnici koji dobivaju minimalnu plaću dobit će 131 kunu veću neto plaću. U Hrvatskoj prema nekim računicama čak 76.000 radnika prima minimalnu plaću, a zakonske su izmjene precizirale da u minimalnu plaću ne ulaze povećanje za prekovremeni, noćni i rad nedjeljom, rad blagdanom ili drugi dan za koji je zakonom određeno da se ne radi.
Minimalna plaća predstavlja najnižu mjesečnu svotu bruto plaće koja radniku pripada za rad u punom radnom vremenu, a njezina namjena je zaštita radnika od potencijalnog izrabljivanja od strane poslodavca. Minimalna plaća utvrđuje se uredbama Vlade RH, i to jednom godišnje za sljedeću kalendarsku godinu. Tako minimalna bruto plaća za razdoblje od 1.1. do 31.12.2018. godine iznosi 3.439,80 kn, odnosno u neto iznosu 2752 kune. Jedinu iznimku od propisanog iznosa minimalne plaće dozvoljava i sam Zakon o minimalnoj plaći koji kaže da se iznimno kolektivnim ugovorom može ugovoriti manja plaća, ali ne može biti manja od 95 posto od propisane.
Prema novim propisima od 2018. godine, uvedeno je pravo smanjenja osnovice za obračun doprinosa za 50 posto koje imaju poslodavci za radnike koji su u prosincu 2017. godine imali ugovorenu minimalnu plaću (3.276,00 kn), a koji i nadalje tijekom 2018. godine imaju ugovorenu plaću do svote minimalne plaće ili u svoti minimalne plaće. Za radnike koji su u 2017. godini imali ugovorenu plaću višu od minimalne, a tijekom godine 2018. promijenili su ugovorenu plaću na svotu u visini minimalne plaće (dakle, došlo je do smanjenja njihove plaće), navedeno će se moći primjenjivati tek u 2019. godini. Tako će prema novim pravilima ukupni trošak za poslodavca, u slučaju minimalne plaće, biti 3.735,62 kn, umjesto 4.031,45 kn jer su za 50 posto smanjeni doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za slučaj ozljede na radu i doprinos za zapošljavanje.
Iako su promjene oslobođenja od troškova plaće dobre, nepravedna je činjenica oslobađati plaćanja dijela doprinosa samo one poslodavce koji isplaćuju najmanje plaće. Također, iznos minimalne plaće ne predstavlja novac realno dovoljan za zadovoljenje svih troškova života građana, posebno u slučaju postojanja uzdržavanih članova obitelji. Isto tako, posljednjih godina se u društvu pojavljuju ideje o ukidanju minimalne plaće.
Ako bi se institut minimalne plaće ukinuo, njezin iznos bi se zasigurno smanjio, ali bi se s druge strane povećala zaposlenost, što znači da bi tržište rada bilo dinamičnije i težilo većoj produktivnosti. Što je trenutno bolje za hrvatsko društvo, trebali bi ocijeniti stručnjaci, neopterećeni bilo kakvim političkim pritiscima ili tenzijama.
Ovakva minimalna plaća ne pomaže previše građanima koji ju primaju, ali bi nestanak i takvih prihoda doveo do još većeg raslojavanja društva. Ovom se mjerom smanjuje vjerojatnost otpuštanja radnika jer se smanjuje trošak rada, ali se s druge strane potiče poslodavce da isplaćuju najmanje plaće.
Idući korak bi sada trebao biti na državi da potakne bolji standard, tj. da građani primaju plaće veće od minimalne. No najpozitivnije je da je država konačno počela priznavati činjenicu da je rad u Hrvatskoj previše opterećen nametima, tj. da je ona sama preskupa da ju građani u tolikoj mjeri financiraju.
