Eto, i Međimurci se spremaju za revoluciju u petak, 24. siječnja. Bojkotirat će trgovce. Dajte me nejte! Pa kako se može naštetiti trgovačkim lancima za koje je većina ljudi vezana pupčanom vrpcom. Pa trgovački centri su im sve u životu, mjesto za izlazak, za kino predstave, za popiti kavicu, mjesto gdje kupuju ne zato što moraju, nego zato jer imaju love i mogu si to priuštiti. I nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
Pravi bojkot bi bio kad bi se kupovalo samo ono nužno, a ne sve ono što vrišti s polica. I tko je onda tu lud, tko zbunjen, a tko normalan.
Slična je stvar bila s preskupim langošima na Porcijunkulovom, pa dubai fritulama, pa kuglicama sladoleda na moru. Trgovci nude, a ljudi očito kupuju, inače robe ne bi bilo.
Nisu ni trgovci vesla sisali, znaju oni da će im se kupci vratiti, jer eto, usvojili smo i to u potpunosti potrošački mentalitet i u krvi nam je trošiti. Često se kupi 50 i više posto toga što čovjeku u biti ni ne treba. No, našlo se na polici, nije bilo skupo, pa kud sve tu još i ta sitnica. I tako se vrtimo u krug. Gledam ljude po sniženjima. Kupuju samo zato jer je navodno sniženo, a ne zato što mu trebaju nove čizme, novi kaput ili mu se TV pokvario. Ima ojere, može se priuštiti i kupuje. A trgovci to obilato koriste. I tako će biti i u petak. Možda će i biti nešto manjeg prometa, jer eto, bit će fora bojkotirati. No, zato će biti navala dan prije ili dan poslije. Bit će i štrajkbrehera koji će koristiti situaciju i kupovati taj dan po jednodnevnim sniženjima za inat bojkoterima.
Stavimo ruku na srce, priznajmo sami sebi da ne možemo živjeti bez trgovina. I ne samo zbog šećera i soli, već i paradajza za Božić, pa manga, sushija, bavarskih kobasica i tko zna kakvih sve ne čudesa. Ne znam kako bi preživjeli nedjelju bez svježe paprike i paradajza sada u siječnju i umjesto toga na stol stavili domaću zimnicu.
Pa tko je vidio cijelu zimu ići na posao u samo dvije jakne. Treba ih imati barem nekoliko i još ih izmjenjivati s kaputima, dugim i kratkim. Jer, eto mi možemo i tako dokazujemo da vrijedimo. Ma, stvarno?
