Poznata je sintagma „hrvatska šutnja”. Hrvatski građani gunđaju, ali trpe. Ono malo prosvjeda javnih službi što smo vidjeli po ulicama, a kojima je poslodavac država: učitelji i zdravstveni djelatnici, bilo je manje prosvjed, a više kucanje na otvorena vrata.
Vladi je odgovaralo da malo oteže s kolektivnim ugovorima, igra se pazara s cjenkanjem i onda velikodušno popusti. Posebno je neuvjerljiv bio protest u vrijeme ministra Beroša, od kojega su zdravstveni djelatnici ishodili povećanje plaća, u stilu – budete li javno navaljivali – popustit ću vam. Zadnji takav protest dogodio se kad su mu već istražitelji kucali na vrata, a buntovnici su mu se još zahvaljivali.
Ipak, stigao je otvoriti pipu.
To je svojevrsna tabu tema, jer liječnici su uvijek potplaćeni i preopterećeni, kao da njihovi pacijenti iz drugih struka nisu. Samo mnogima država nažalost nije poslodavac.
No da se vratimo na temu gunđanja hrvatskih građana. Dio koji živi od rada u realnom sektoru ni izbliza nije doživio povećanja plaća kao oni kojima je poslodavac država.
Nedavno mi se povjerila jedna poznanica koja radi u prehrambenoj industriji da njima cijelo to vrijeme inflacije plaća nije porasla ni za euro.
Plaće zaposlenih u javnom sektoru u prosjeku rasle su duplo više, nego onima u realnom sektoru. S time da u realnom sektoru plaće nisu rasle svima, nego samo u nekim firmama.
Cijene u trgovinama pak su rasle svima. Ovi kojima je plaće povećavala država lakše su podnosili rast cijena i manje ga bolno osjećali. Tako ni kruh nije svima jednako tvrd. Oni s malim primanjima najteže su bili pogođeni rastom cijena: voća, povrća, mesa, mlijeka, kruha, higijenskih potrepština. Teško će se kruha svakidašnjeg odreći i na dan bojkota trgovina. Osim ako se kruhom i mlijekom ne opskrbiš dan ranije, kao da je sutra nedjelja.
Dakle oni koji su dobili veće plaće, imaju veću kupovnu moć, pa trgovci trljaju ruke. Oni kojima je kupovna moć pala, trpe posljedice inflacije čiju spiralu dižu i oni kojima su plaće porasle.
Znaju to i ekonomisti u državnoj vlasti, ali i moraju čuvati svoj opstanak – sjećate se, tri puta smo izlazili na izbore.
