Nekako sam se ponadala kako ću ove godine uživati u bogatoj berbi marelica. Naime, lani je rodila po prvi put nešto obilnije, a ove je trebala biti u punom rodu. Nažalost, dogodilo se ono što sam najmanje željela i od čega sam strahovala. Prerano je procvjetala i mraz ju je uništio. Kad sam to jutro stala ispod nje, suze su mi došle na oči. Ništa od mog pekmeza, ništa od sočnih plodova. Sve je otišlo. Eventualno će mi ostati koja da me podsjeti na okus, da ne zaboravim kako su fine i mirisne.
Palo mi je na pamet da ju zaštitim akrilnom folijom, no krošnja je prevelika i previsoka. Kakve sam sreće, mogla bi slomiti vrat zbog par kilograma voća. Automobilsku ili traktorsku gumu nemam da ju zapalim ispod, a ruku na srce, nije mi baš bila privlačna ideja cijelu noć biti budna i onda direktno na posao. I zato, eto mi ga na!
Dakle, cijelo ću ljeto sjediti u hladu ispod marelice, i umjesto plodova, brojit ću što? Ne točke na svilenoj haljini poput Vladimira Kočiša Zeca, već lišće koje me štiti od sunca.
A kad sam kupovala sadnicu, tražila sam onu koja najkasnije cvjeta, a samim time i rodi. No, brus!
Ožujak je bio takav-kakav je, i eto, obrao mi moje marulice. Utjeha mi je možda to što ju je obrao ožujski mraz, a ne travanjski kad bi već brojila sitne plodove.
I tako, već godinama nikako da dođem na zelenu granu s marulicom, najboljim i najsočnijim voćem. Ta voćka se i inače rijetko više može viđati u dvorištima. Em se može osušiti, odnosno propasti, kako se to kod nas veli – sam tak, em joj voluharice pojedu korijenje, em ju unište minusi.
Najrađe bih ju srušila, ali onda, ipak se čovjek nekako potajno nada da neće tako biti iduće godine. I onda ide godina za godinom, voćka lijepo naraste. Ali gle vraga, dođe olujni vjetar i slomi ju napola poput obične šibice. I kaj ve? Odustati od uzgoja marulice i onda kroz sezonu pasti oči na onim sitnim i do zla Boga skupim plodovima na tržnici i u trgovačkim centrima ili pak živjeti u nadi, odnosno iluziji, da će nešto ipak biti od marulice. No, kak i svi Međimurci, tak se i ja tješim da morti bu bolje.
