Da je nešto trulo u državi Danskoj, čitaj našem pravosuđu, svi to već odavno i jako dobro znamo. Neki su iskusili i na svojim leđima. Stoga i najnovija USKOK-ova akcija u kojoj je uhićena 41 osoba u javnosti izaziva više srpnje negoli strahopoštovanja prema pravnoj državi. Ne sjećam se više koliko sam takvih akcija ispratila gdje su “krupne ribe” bile uhićene i sprovedene u Remetinac na velika vrata, a potom brzo izlazile javnosti nevidljivim stražnjim vratima. Slučajevi su se jedan za drugim odbacivali na kojekakvim sudovima ili se vraćali na početak dok su osumnjičenici mirno šetali Lijepom Našom ili se sklonili sa sunca u hladovinu susjedne nam Bosne.
Redovno “krupne ribe” nekako izmigolje iz ruku pravosuđa, eventualno ostane tek pokoja kao upozorenje za druge, odnosno kako bi narod vidio da, eto, pravna država ipak postoji.
Ta pravna država u svojim raljama drži i tri naša Međimurca i nikako da se odluči hoće li ih dalje goniti ili pustiti. I dok je nekima to već pod normalno, čak se i hvale brojem prijava (ne zaboravimo Milana Bandića, pokoj mu duši vječni) neke čak i sumnja u nečasne poslove doslovno pokopa.
Drugim riječima, građani, zbog kojih i sudstvo postoji, uvjereni su i nitko ih ne može razuvjeriti, da pravosuđe trenira strogoću upravo na njima, malim ljudima. Tako će vjerojatno biti i s našom lovkinjom, koja će, ako i dokaže nevinost, biti obilježena. A cijeli slučaj počiva na sramotnih 5 ili 6 hiljada eura. Da se razumijemo, i to je kažnjivo, međutim cifra je doista smiješna na milijune i milijarde koje su se zamračile i nikome ništa.
I pitanje koje se nameće samo od sebe: Imamo li mi doista nesposobne suce, biraju li se oni po političkoj podobnosti ili je AP uveo strahovladu, čitaj totalitarizam. Svaki iole osviješteni, zaključit će o čemu je riječ. I onda na kraju ne znam što je tragičnije, štrajk sudaca i njihova povišica ili mi koji ćemo tu povišicu plaćati i onda čekati na sudski proces zbog “gluposti” godinama dok ne ode u zastaru.
