Već smo navikli da od međunarodnih političkih aktera svaki dan slušamo prijetnje. Tako je bilo sve do petka 13. lipnja kad je Izrael napao Iran. Razlog Izraela je jasan, za tu je državu pitanje opstanka ima li Iran atomsko oružje ili ne.
S obzirom na dugogodišnji sukob na Bliskom istoku, iransko posjedovanje atomskog oružja za Izrael značilo da bi takozvani proxy pokreti, na primjer Huti ili Hezbolah, mogli jednog dana doći u posjed atomskog oružja.
Napad na Iran zbog toga je najprije bio usmjeren na ukidanje atomskog programa, uništenjem postrojenja, kao i ubojstvima iranskih generala.
Iranci su dakako uzvratili, a sad i jedna i druga strana broje mrtve i ranjene kojih je svaki dan rata sve više. Sukob može prerasti i u regionalni ako bude zatvoren Hormuški tjesnac, što može izazvati svjetsku naftnu krizu. Točnije, svaki dan rata Izraela i Irana podiže cijenu nafte. Analitičari koji se bavi naftom izračunali su da svako poskupljenje nafte reda veličine deset dolara po barelu, u cijeli svijet donosi inflaciju od pola posto. To je moguće zbog toga što je nafta monopolna roba. U drastičnim uvjetima, cijena nafte mogla bi porasti i preko sto posto ili i više, što nitko ne želi.
Nije slučajno SAD distanciran od rata, iako svi znamo da pomaže Izraelu. Razlog toj distanci je zarada od nafte, točnije, očekivanje da će u datom momentu doći do sporazuma Amerike i Irana o atomskom oružju. Kini također ne odgovara potencijalno visoka cijena iranske nafte u slučaju produžetka sukoba, no Rusiji možda i odgovora jer ima dovoljno svoje nafte.
Osim zemljama proizvođačima nafte, ne svima, pogotovo ako se zbog rata zatvori Hormuški tjesnac, rat Izraela i Irana ne donosi ništa dobroga svijetu, samo inflaciju, poskupljenja i nestabilnost tržišta. No koje su zemlje najviše pogođene? Ponajviše Europa koja nema dovoljno nafte i plina i zemlje dalekog Istoka, čitaj Kina i druge. Još su stari Rimljani znali postaviti pravo pitanje, a ono glasi: tko dobiva, a tko gubi?
Ukratko, dobiva Tramp to kao trgovac naftom i kao predsjednik i svi oni koji su znali da će biti rata. Takvih je mnogo, a informacije putuju brzinom svjetlosti, te se već i prije početka obogatili na takozvanim izvedenicama, (terminskim ugovorima o kupnji i prodaji bez nafte prenošenjem papira) čija vrijednost u svijetu u ovom momentu, iznosi nezamislivih 70 trilijuna dolara.
